Vladimir Šeks i Miomir Žužul su prvi visoki dužnosnici Republike Hrvatske koji će prisustvovati jednom predsjednikovom govoru o stanju nacije. Oni će biti nazočni ovom za Ameriku važnom događaju na poziv Kongresa Sjedinjenih Država. Kako dolazi do takvog poziva i koji se postupak pri tome slijedi, kada su u pitanju državni dužnosnici stranih zemalja? - na ovo pitanje za Glas Amerike odgovara Patrick Jackson, profesor međunarodnih odnosa na Sveučilištu American ovdje u Washingtonu.
Patrick Jackson objašnjava da postoje dvije vrste poziva na svečanu sjednicu oba doma Kongresa: "Postoje pozivi od strane predsjednika države, odnosno njegovih najbližih suradnika i ta vrsta uzvanika najčešće sjedi na glavnoj galeriji dvorane Zastupničkog doma, uz predsjednikovu suprugu i skupinu gostiju iz samih Sjedinjenih Država. To su primjerice bili afganistanski predsjednik Hamid Kharzaiji, prije dvije godine, te britanski premijer Tony Blair, prije godinu dana. Druga skupina uzvanika su uzvanici koje je pozvao Kongres Sjedinjenih Država. Kriteriji za pozivanje određene osobe, pogotovo kad se radi o predsjednikovim gostima, su u pravilu politički. To su osobe kojima se želi odati posebno priznanje, za njihov doprinos u ostvarenju nekih – i za Ameriku - važnih prioriteta na svjetskoj sceni."
Patrick Jackson podsjeća na prošlogodišnju gestu predsjednika Busha, koji je tijekom govora posebno spomenuo britanskog premijera, koji je uz prvu damu Sjedinjenih Država sjedio u na glavnoj galeriji zastupničkog doma. Uz burno odobravanje okupljenih, britanski je premijer pzdravljen prije svega zbog podrške američkom ratu protiv globalnog terorizma i iračkoj krizi. “Teško bi bilo očekivati da će se među večerašnjim gostima naći predstavnici zemalja koje nisu podržale američku intervenciju u Iraku” – kaže ovaj američki stručnjak.
"Pozivnice od strane Kongresa nešto su drugačije. Jedan član Kongresa ili skupina njih, pokreću zakonom predviđeni postupak da se pozovu konkretni državni dužnosnici iz inozemstva. Oni taj zahtjev i obrazlažu – najčešće također američkim vanjskopolitičkim prioritetima i interesima. U pravilu takvih poziva od strane Kongresa, za razliku od onih Bijele kuće, nema mnogo."
Uz posebne pozive, američki Kongres na govor o stanju nacije u pravilu poziva i sve veleposlanike akreditirane u Washingtonu.