Potresi, poplave, vulkanske erupcije, odroni tla, suše, šumski požari - sve su to prirodne pojave koje mogu uzeti manji ili veći danak u ljudskim životima i materijalnim dobrima. Primjeri nedavnih potresa u Iranu i, prije toga, u Kaliforniji, podsjećaju da takav danak može biti teži ili blaži, što ovisi, u velikoj mjeri, upravo o ljudskoj djelatnosti. O tome razgovaramo s Walterom Haysom, stručnjakom za pitanja prirodnih katastrofa.
Potresi su najrazornije prirodne nesreće, no u njima ljude ne ubija pomicanje tla, nego rušenje građevina. Upravo zato je gradnja objekata u skladu s protupotresnim standardima od ključnog značaja, smatra dr. Walter Hays, direktor organizacije Globalni savez za ublažavanje katastrofa, koji je 27 godina radio za Američku agenciju za geološka istraživanja. On ističe razlike između dva potresa jednake snage, koji su se dogodili u istom tjednu: u Kaliforniji poginule su dvije osobe, a, u Iranu, više od 30 tisuća.
Walter Hays: Imamo sreću da su naše kuće vrlo sigurne. Drvena konstrukcija je najvažnija za sigurnost. A, ako ne može biti drvo, onda armirani beton. No, u mnogim zemljama se ne gradi tako. U Iranu, potres se dogodio rano ujutro; većina ljudi je bila u kućama. U Americi, oni bi bili na sigurnom, tamo, u Iranu, su u velikom broju poginuli.
Kako kaže dr. Hays, čak ni u Sjedinjenim Državama uglavnom se ne pojačavaju stare zgrade, nego se grade nove u skladu s protupotresnim propisima. Važno je, dodaje ovaj stručnjak, točno prepoznati kakav se tip gradnje pokazuje neprimjerenim potresnim područjima. U Bamu, to nije bila pečena, već sušena opeka.
Walter Hays: Opeke sušene na suncu nemaju nikakvu otpornost na potrese. Tamošnje je stanovnike sreća pratila dvije tisuće godina, u kojima nije bilo velikog potresa u tom dijelu zemlje, pa su se uljuljali u lažni osjećaj sigurnosti. Ovaj je potres predstavljalo strašno otrežnjenje mnogo generacija nakon što je izgrađen drevni Bam. Sada će tek uvidjeti da su greške u gradnji zgrada bile prisutne čitavo vrijeme. I upravo zato sada njihovi graditelji moraju naučiti nove načine gradnje, kao što je, primjerice, naučila Indija. Indija nema ni mnogo drvne građe, a niti mnogo armiranog betona, ali su tamošnji građevinari naučili kako graditi jeftino, ali sigurno. Sigurnost i cijena gradnje ključni su elementi protupotresne zaštite.
Nakon tragedija poput iranske, međunarodna zajednica brzo i spremno pruža pomoć. No, kako kaže Walter Hays, sve se više uviđa da je najbolja pomoć ona koja će si u budućnosti sama pomagati - obrazovni element pomoći dragocjen je u podizanju generacija novih stručnjaka. Ti će stručnjaci osigurati gradnju koja će izdržati potrese u dovoljnoj mjeri da bude malo ljudskih žrtava. Međunarodne kreditne institucije, ističe ovaj američki stručnjak, sve više vezuju svoje kredite za obnovu upravo uz pooštravanje i striktno poštivanje građevinskih propisa.
