Los Angeles Times objavljuje tekst o tome kako je američka savezna Poreska uprava izvršila reviziju preko 800 poreskih prijava koje su ispunili njeni vlastiti uposlenici, nakon što je ustanovljeno da je možda jedan broj njih varao na porezu. List navodi i riječi glavnog saveznog poreskog povjernika Marka Eversona koji je izjavio kako je duboko razočaran da je – po njegovim riječima – "jedan mali, ali ipak neprihvatljivi broj uposlenika, navodio lažne poslovne troškove kako bi smanjio porez". Do ovog dolazi u trenutku kad Poreska uprava pojačava nastojanja da uhvati one koji varaju na porezu. Tijekom protekle tri godine Uprava je uposlila nove agente i knjigovođe kako bi pronašla djelotvornije načine za hvatanje onih koji se služe raznim oblicima prevare pri ispunjavanju svojih poreskih prijava.
Na istočnoj obali Sjedinjenih Država New York Times donosi tekst o mogućnostima koje pruža online konverzacija za komuniciranje između roditelja i djeca, čak i kad žive u istoj kući. Tako list navodi primjer Nine Gordon koja upiše instant poruku u kompjuter u svojoj sobi u Queensu, u New Yorku. Poruku putuje oko 500 kilometara do kompjutorskog servera American Online pokraj Washingtona. Odatle se opet vraća u njen dom u Queensu, međutim ovaj put do kompjutera njezina sina u susjednoj sobi. 'Jes li gladan? Hoćeš večeru?' Nakon kratkog vremena njen sin šalje poruku da želi za večeru 'gotovu pizzu i pivo'. Kako piše ovaj newyorški list, instant poruke kompjuterom već su odavno dio života tinejdžera, međutim, sad polako pronalaze svoj put u širem smislu do američkih obitelji. Prema podacima, koristi ga oko tri četvrtine tinejdžera i oko polovice odraslih korisnika Interneta. Iako može biti smiješno da se šalje elektronska poruka u susjednu sobu, umjesto da se ustane iz stolca i prošeće do tamo, neki psiholozi smatraju da uloga tehnologije u nekoj obitelji može imati vrlo pozitivne efekte. Kako piše New York Times, takve poruke mogu pomoći da se uklone međuljudske prepreke koje vrlo često sprečavaju otvorenu komunikaciju između roditelja i djece.
Ovdje u glavnom gradu Sjedinjenih Država Washington Post piše o problemima s kojima se sučeljavaju časnice iračke pogranične službe koje rade na osiguranju granice te zemlje s Iranom u dužini od skoro 1500 kilometara. Jedan od njih je Shinaa Rasul koja zajedno s 53 kolegice svakodnevno sluša uvrede i pogrde na svoj račun. 'Kako ti obitelj dopušta da to radiš?', 'Ti si besramna' ili 'Žene su stvorene da budu u kući'. Kao prva potpuno ženska jedinica, one su postale svojevrsna atrakcija za tisuće ljudi koji svakodnevno prelaze granicu. Za vrijeme režima Saddama Husseina – ističe ovaj list – Irak je bilo uglavnom sekularno društvo i ženama, posebno u urbanim područjima, bilo je dopuštano ono što u mnogim drugim muslimanskim zemljama nisu imale. Jedan od ciljeva koalicije u Iraku jest da se prije negoli napusti zemlju, zajamče prava puna žena u toj zemlji.