Jedini Iračani koji su godinama držali govore pred Ujedinjenim narodima bili su pristaše Saddama Husseina. Tamo su poslani ne kako bi zastupali Iračane nego da lažu o Saddamovu kršenju međunarodnog prava, o njegovoj agresiji na druge zemlje i o masovnom kršenju ljudskih prava. To se, međutim, više ne događa.
Šesnaestog prosinca, irački privremeni ministar vanjskih poslova, Hoshyar Zebari, govorio je pred Vijećem sigurnosti Ujedinjenih naroda. Zatražio je od tog tijela da pomogne njegovoj zemlji u procesu oporavka od uništavajuće vladavine Saddama Husseina:
"Ujedinjeni narodi kao organizacija nisu uspjeli spasiti irački narod od ubilačke tiranije koja je trajala više od 35 godina. Ujedinjeni narodi ne smiju ponovno iznevjeriti Iračane."
Gospodin Zebari je rekao da neprekidno neslaganje među članovima Ujedinjenih naroda dovodi u pitanje nastojanja da se vlast vrati iračkom narodu: "Svađe zbog političkih razlika manje su važne od dnevne borbe Iračana za sigurnost, za posao, za osnovne slobode i sva druga prava koja sadržava povelja Ujedinjenih naroda."
Gospodin Zebari ističe da Iračani moraju imati “glavnu ulogu u svim inicijativama koja se tiču budućnosti njihove zemlje.” "Bez sudjelovanja Iračana u pregovorima koji dodiruju u interese Iraka, poput onih o nedavno sastavljenoj kontaktnoj skupini Ujedinjenih naroda, odluke se ne mogu smatrati valjanima."
Stajalište gospodina Zebarija potpuno je razumljivo. Nadajmo se da će i članovi Ujedinjenih naroda imati razumijevanja. Kako je predsjednik George W. Bush rekao u svom govoru pred Ujedinjenim narodima prošlog rujna, glavni zadatak međunarodne koalicije predvođene Sjedinjenim Državama je uspostava “samovladavine za Iračane koja potječe iz urednog i demokratskog procesa. Taj se proces mora odvijati prema potrebama Iračana i ne smije biti niti požurivan, a niti odgađan zbog želja drugih stranaka. Ujedinjeni narodi,” rekao je predsjednik Bush, “mogu znatno doprinijeti u uspostavi samovladavine u Iraku”.