Njujorški Central Park, koji ove godine slavi 150-tu obljetnicu postojanja, i danas privlači tisuće ljudi dnevno. Neki u njega dolaze da bi se bavili sportom, neki – da bi se zabavili, a neki pak, u romantični provod. Ipak, kako se čini, gotovo svi vole Central Park zbog njegove jedinstvene ljepote prirodne oaze u velikom urbanom središtu.
U Central Parku i njegovim prirodnim ljepotama može se uživati na mnogo raznih načina. Možemo ga cijeniti poetski, kao zeleni dragulj u moru sivila. Možemo ga voljeti duhovno, kao utočište za tihu kontemplaciju, a možemo ga smatrati i biološkim bogatstvom, zbog obilja flore i faune koja je u njemu našla dom.
Prema nedavnom istraživanju o biljnim i životinjskim vrstama u Central Parku, u njemu danas živi najmanje 836 vrsta biljaka, sisavaca, ptica, kukaca, riba, raznih beskralježnjaka, paukova, kornjača, puževa i drugih vrsta. Uživanje u ovom bogatstvu prirode redovita je zabava za Lynn i Dicka, stariji bračni par koji smo jedno poslijepodne zatekli kako se odmara na klupi u parku.
"To je vrlo uzbudljivo, pogotovo zato jer dolazimo iz svijeta sirena kola hitne pomoći, ubrzanog života, betona i čelika. Zato nas opušta svaki dolazak u park," kaže gospođa Lynn.
Dok to govori, Lynn, zajedno sa suprugom promatra jedan par crvenorepih sokolova, koji hrane svoje mladunce u gnijezdu pod strehom jednog stana na Petoj Aveniji, preko puta parka.
"Doselili smo u zgradu samo nekoliko blokova dalje i otkrili koliko je uzbudljivo pratiti te sokolove kroz veliki teleskop," dodaje naša sugovornica.
Rick Davis, urbani prirodoslovac, postavio je teleskop da bi prolaznici mogli promatrati sokolove kako obavljaju svoje svakodnevne poslove. Kako ističe, ovo je prvo gnijezdo s mladuncima crvenorepih sokolova na Manhattanu u posljednjih stotinu godina. Mužjaka, koji je prvi "doselio" na Manhattan, zovu "Pale Male". On je, kaže Rick Davis, tijekom godina odgojio ukupno dvadeset mladunaca, a ove godine – ima ih dva. Gospodin Davis objašnjava zašto je u Central Parku sokolove lakše promatrati nego u divljini.
"Ovdje imamo lakši pristup tim pticama. Navikle su na ljude i, naravno, na nas. Da smo u divljini, ne bismo im se mogli ovako približiti. Ovi nas sokolovi tretiraju baš kao i sve druge životinje, koje ih neće smetati. Tako se ne ponašaju u svojim prirodnim staništima. Vidio sam sokola kako hvata štakora ni pet metara od mene. Uglavnom jedu štakore i golubove. U divljini, jedu i zmije i zečeve. Gradske ih vlasti ovdje pokušavaju zaštititi, pa su prestale postavljati otrov za štakore u blizini, da se i te ptice ne bi otrovale," ističe gospodin Davis.
U omiljenom njujorškom parku nije lako ostvariti idealnu ravnotežu između čovjeka i prirode. Glumac David Constabile sjeća se kako je, nekoliko minuta prije nego što će izići na jednu od otvorenih pozornica u Central Parku, glumeći u nekom Shakespeareovom djelu, ugledao – rakuna.
"Oblačio sam kostim u garderobi ispod pozornice, a rakun me je samo gledao. Pokušao sam ga potjerati, jer sam se morao presvući. Srećom, rakune je lako prestrašiti, pa je i taj pobjegao. Takvi susreti mi uvijek daju dodatnu energiju," priča gospodin Constabile.
Central Park godišnje posjeti preko petnaest milijuna posjetitelja. Na to se lokalnoj flori i fauni nije lako naviknuti, bez obzira na to kako otporna bila. Neal Calvanese upravlja agencijom koja je odgovorna za održavanje ekološkog zdravlja parka. Nije lako očuvati 340 hektara zelenih površina tako da uvijek budu zelene, zdrave i – pristupačne za javnost.
"Nije lako sačuvati zelenilo u parku. To zahtijeva mnogo napora, pogotovo zato jer park svakodnevno posjećuje tako velik broj ljudi. Zelenim se površinama moramo baviti neprestano. Moramo presađivati biljke, dosijavati travu, posebno njegovati biljke koje su, zbog stalnog dodira s ljudima, u posebno lošem stanju. Pokušavamo uspostaviti odgovarajuću ravnotežu između ljudi i zelenila. Na primjer, ukoliko moramo ukloniti neko stablo, prvo ćemo ispitati – služi li to stablo kao stanište za divlje životinje. A ako služi, želimo znati – možemo li stablo nekako učvrstiti da ne predstavlja opasnost, a da se i dalje sačuvaju gnijezda na njemu," objašnjava Neal Calvanese.
Zemljište na kojem se danas nalazi Central Park nekada je bilo dio velikog trakta listopadne šume, koja je služila kao stanište tisućama biljnih i životinjskih vrsta. I iako je područje na kojem je postavljen Central Park bilo prilično rijetko naseljeni eko-sistem, trenutno se radi na ponovnom naseljavanju biljaka i životinja koje su davno prije živjele u tom području. Alexander Brash je šef Službe čuvara urbanih parkova, koja pomaže u ovom projektu.
"Ne pokušavamo u park vratiti zvečarke, vukove i otrovnom bršljanu. Umjesto toga, u parku ćemo ponovno nastaniti zečeve, sove i prugaste vjeverice. Želimo vratiti vrste koje neće predstavljati opasnost za posjetitelje, i za koje vjerujemo da će biti jedan od glavnih karika u prehrambenom lancu, ili u lancu oprašivanja bilja. Koncentrirali smo se i na vrste koje su ugodne oku i koje će donositi zadovoljstvo posjetiteljima. Nadamo se da će oni ujedno i naučiti ponešto o novoj flori i fauni," kaže gospodin Brash.
Među onima od kojih javnost već desetljećima uči o Central Parku je i "Divlji" Steve Brill, koji vodi posjetitelje u ture, na kojima se traže divlje i jestive biljke.
"Tragamo za začinskim biljkama, bobicama, mahunarkama, orašćićima, korijenima, gljivama – dakle za svim onim što brzo ponovo izraste nakon berbe. Takve su biljke, koje danas nazivamo korovom, naši preci koristili stotinama tisuća godina kao hranu i lijekove," kaže gospodin Phillips.
U pomoć "Divljeg" Stevea Brilla današnja je grupa posjetitelja pronašla rijetku divlju sarsapillu, koja navodno pročišćava krv; zatim ukusnu kiselicu i plodove duda, koji su meki, ljepljivi i odlični kao desert. To je baš pravi provod za stanovnike velike urbane džungle, koji, kao i milijuni drugih, nalaze mir i – pravu prirodu u njihovom voljenom Central Parku.
