Porijeklo vrsta moglo bi biti jednako toliko slučajno kao što je bacanje kocke. Tako barem tvrdi jedan matematičar.
Posljednje dvije godine, Iosif Pinelis, profesor matematike na Tehnološkom fakultetu Sveučilišta Michigan, proveo je u pokušajima matematičkog rješavanja biološke zagonetke: zašto je tipično evolucijsko stablo iskrivljeno i asimetrično? Drugim riječima, zašto se neki potomci zajedničkog pretka razgranaju u stotine vrsta, dok neki drugi stvore tek nekolicinu različitih vrsta.
U izvjesnoj mjeri, odgovor se krije u jednostavnoj matematičkoj vjerojatnosti, kaže profesor Pinelis. Recimo, u ribnjaku su dvije vrste riba, obje s jednakom vjerojatnošću da će stvoriti treću vrstu. Ona koja stvori treću vrstu, automatski će u daljnjem raslojavanju vrsta imati ogromnu brojčanu prednost pred onom koja nije stvorila tu prvu novu vrstu.
U stvarnom životu, evolucijska stabla su još neuravnoteženija nego što bi ih stvorili jednostavni zakoni vjerojatnosti. Prema profesoru Pinelisu, razlog leži u tome što se neke vrste mijenjaju vrlo sporo, čak i u evolucijskim vremenskim terminima. Primjer za to su takozvani 'živi fosili', vrste koje su nepromijenjene preživjele više stotina milijuna godina. U svoje kalkulacije, profesor Pinelis je unio i taj element.
Svoj matematički model Iosif Pinelis nije objavio u časopisu za matematičare, nego u publikaciji koju prvenstveno prate biolozi, "Proceedings of the Royal Society, Series B", želeći ga podvrgnuti kritikama znanstvenika te profesije. Za sada, kako kaže, reakcije su podijeljene: neki su biolozi skeptični, drugi su izrazili 'veliko zanimanje'.
Matematički model profesora Pinelisa mogao bi imati i praktičnu primjenu u boljem razumijevanju i kontroli evolucije raznih mikroorganizama, uključujući viruse i bakterije, koji se mijenjaju iznimno brzo.