"Rumsfeld plaća danak Iraku", naslov je članka na naslovnici "Washington Posta". Otkako se vratio u Pentagon, prije tri godine, Donald Rumsfeld je jedan od najaktivnijih ministara obrane u čitavoj jednoj generaciji. Od izazova vojnom čelništvu da američke vojne snage modernizira u tehnološke superiorne borbene snage 21. stoljeća, pa do vođenja vojnih snaga kroz dva velika rata u samo 18 mjeseci - to je učinak ovog nesvakidašnjeg ministra obrane, ističe washingtonski list.
No, dodaje se u članku, usput je Donald Rumsfeld uspio mnoge očešati svojim agresivnim stilom i dalekosežnim idejama o transformaciji vojske, i to unatoč divljenju na način kojim je proveo Pentagon kroz traumu terorističkog napada, a potom i čitavu vojsku kroz munjevite ratove u Afganistanu i Iraku. Ali, nakon što se izborio za pune ovlasti u nadgledanju okupacije, izguravši u potpunosti State Department, upravo njega sada krive mnogi i u Kongres i u vrhovima vojske za sve probleme Sjedinjenih Država, uključujući i sve veći broj žrtava, kao i troškove koji nadilaze milijardu dolara tjedno. No, zaključuje "Washington Post", citirajući jednog neimenovanog generala: "Rummy je žilav i sve će preživjeti."
A, sada, jedna glazbena tema iz "New York Timesa". Nakon što je industrija nakladnika zvuka krenula u otvoreni rat protiv ljubitelja glazbe koji 'skidaju' pjesme s internetskih sajtova poput "Kazaa", podnijevši u proteklom tjednu više od 260 tužbi, što o tome misle glazbenici, oni koje nakladne kompanije stalno spominju kao glavne žrtve 'downloadanja' pjesama, koje gube svoje honorare od tantijema?
E, kako piše njujorški list, glazbenici nisu previše skloni javnom podržavanju kompanija. Prvi je razlog što se ne žele zamjeriti svojoj publici, koja se našla na meti tužbi. Drugi je razlog - kako neki od njih priznaju - to što i inače ne vide te tantijeme. Odnosno, stvari stoje kao u staroj poslovici: ne laje pas zbog sela, nego zbog sebe, pa tako i velike glazbene nakladnike više boli pad njihove prodaje, nego 'jadni' glazbenici.