Iz jutrošnjeg tiska, pažnju posebno privlači "New York Times" s dva članka koja, po svom raspoloženju, ne mogu biti različitija. Na strani optimizma, tu je priča o mladom kalifornijskom igraču američkog nogometa, Neilu Parryju, sa Državnog sveučilišta u San Joseu. Pod naslovom "Povratak kojemu nema para", Times piše kako se 23-godišnji Parry vratio u ekipu svog sveučilišta nakon tri godine i 25 operacija, uključujući i amputaciju noge.
U listopadu 2000, Neil Parry je bio teško ozlijeđen u utakmici protiv izabranika Sveučilišta Texas iz El Pasa. Višestruki vanjski prijelom potkoljenice doveo je do niza naknadnih komplikacija i, konačno, nakon par tjedana, amputacije noge ispod koljena. No, zahvaljujući ogromnoj volji, prije nekoliko tjedana ovaj je mladić, inače student pete godine, počeo redovito igrati sa svojim suigračima. Kaže da nije onako brz kako je bio ranije, no, to očito niti nije najvažnije u ovoj priči o nevjerojatnom sportskom come-backu.
Drugi članak - onaj mračni - priča je iz Ohija, ali se tiče čitavog industrijskog, sjevernog dijela američkog rednjeg Zapada. Riječ je o zatvaranju radnih mjesta u industrijskoj proizvodnji. Sada to pogađa već i ranije najcjenjenije visokokvalificirane radnike u metaloprerađivačkoj, alatnoj i precizno-mehaničkoj industriji. U posljednje tri godine, samo u saveznoj državi Ohio nestalo je 160 tisuća takvih radnih mjesta, a ljudi su ostali bez posla. Većina tih radnih mjesta nestala je zbog jeftinog uvoza ili, pak, jeftine radne snage u Aziji. Čitava američka proizvodna industrija u zadnje tri godine izgubila je 2 milijuna i 700 tisuća radnih mjesta. Ono najgore, kako kažu stručnjaci, jest činjenica da čak i da američka ekonomija doživi ogroman procvat, praktički nema šansi da će se ti poslovi ikada više vratiti.