Početak nove školske godine za mnoge mališane znači nove knjige, nove prijatelje, nove učitelje, ali ponekad i neugodne susrete s malim grubijanima u školskim klupama. Djevojčice oduvijek ulaze u fizičke i verbalne sukobe, no, kako pokazuje jedna nova knjiga, njihovo maltretiranje drugih postaje sve ozbiljnije.
Male nasilnice, za razliku od dječaka, češće se koriste riječima, a ne šakama - ali to ne znači da je njihovo ponašanje prema vršnjakinjama zato manje bolno. Prema riječima Cheryl Dellasege, koautorice knjige "Girl Wars – Ratovi među djevojčicama", nasilno ponašanje među djevojčicama prilično je raširen problem.
Maltretiranje može početi već u nižim razredima osnovne škole, kada djevojčice stvaraju saveze iz kojih isključuju drugu djecu, a zatim dostiže vrhunac u višim razredima, kada djeca ulaze u pubertet. Gospođa Dellasega ističe da su svi koji su uključeni u maltretiranje – u strahu. "Djevojčica koja maltretira druge strahuje da će nju netko napasti, odnosno da se vršnjacima neće svidjeti, pa zato kreće, da tako kažem, u preventivnu akciju. Žrtva, naravno, strahuje, jer nikada ne zna što je čeka. A djevojčica koja sve to gleda također je u strahu, jer nije dovoljno hrabra da bi se suprostavila maloj grubijanki."
Gospođa Dellasega ističe da postoje načini da se prekine, pa čak i spriječi, začarani krug agresije u odnosima među djevojčicama. Najvažniji je, kaže, angažman roditelja, koji mogu svoje kćeri naučiti kako postupati da bi se oduprle agresivnom ponašanju. Te strategije, dodaje autorica knjige "Ratovi među djevojčicama", doista funkcioniraju, što se dokazalo i u ljetnom kampu i klubu za djevojčice koje je osnovala u svojem rodnom mjestu u Pennsylvaniji.
U Klubu Ophelia, srednjoškolke rade kao mentori s djevojčicama iz viših razreda osnove škole. 13-godišnja Frances prošle se godine učlanila u klub da bi naučila što učiniti da bi izbjegla maltretiranje od strane vršnjakinja. 17-godišnja mentorica Jennell kaže da se starije djevojčice znaju oduprijeti agresiji i da zato mogu mlađima pomoći korisnim savjetima. "Ukoliko se radi o verbalnim uvredama, kažem djevojčicama da ih jednostavno ignoriraju i nađu bolje prijatelje. Ako se radi o nečem ozbiljnijem, savjetujem im da se obrate roditeljima ili učiteljima. Mislim da je moj rad s mlađim djevojčicama vrlo koristan. One dobivaju svojevrsan uzor, a ja – mlađe prijateljice."
Slični programi mogu se naći i u drugim dijelovima Sjedinjenih Država. Rosland Wiseman na čelu je neprofitne organizacije Empower, koja pomaže mladima da zaustave nasilje među vršnjacima. Njena organizacija je razradila program za spriječavanje maltretiranja u školskim klupama i za dječake i djevojčice, koji se danas koristi u školama u Washingtonu. Takvi programi, dodaje, pomažu posebno djevojčicama da prođu kroz adolescenciju relativno bezbolno, ali korisni su i učiteljima za održavanje mira u učionici.
Rosland Wiseman ističe da bi učitelji i nastavnici trebali surađivati na odgoju "moralno hrabre" djece. "Moralna hrabrost je sposobnost da se dijete suprotstavi i kaže što misli kada vidi da netko nekoga u njezinoj blizini maltretira. Djecu učimo da budu dobra u svojim odnosima prema drugima općenito. Mislim da je to možda još važnije od samog pohađanja nastave."
Cheryl Dellasega, koautorica knjige "Ratovi među djevojčicama" kaže da sve veća razina agresije među djevojčicama ne znači da su djevojčice po prirodi okrutne. Prema njenom mišljenju, za agresivnost među djecom krivi su opća društvena kultura koja potiče osobnu neovisnost i uspjeh po svaku cijenu. Takvo se ponašanje, dodaje, može spriječiti ukoliko roditelji nauče svoju djecu da se prema drugima odnose upravo onako kako bi željeli da se drugi odnose prema njima.
