Desetljećima se američka Libertarijanska stranka zalagala za vladu s vrlo ograničenim ovlastima i minimalnu pravnu regulaciju. Međutim, ta stranka nije nikad zabilježila neki veći uspjeh. Sad njezini aktivisti ulažu nove napore kako bi pokazali da njihove ideje mogu funkcionirati. "Projekt slobodne države" nada se da će regrutirati dvadeset tisuća Amerikanaca da se presele u jednu državu i uspostave u njoj libertarijanski sustav. Dosad se prijavilo četiri tisuće ljudi i spremaju se odabrati državu. Libertarijanci iz New Hampshirea pokušavaju uvjeriti stranku da bi upravo njihova savezna država mogla biti dobar politički laboratorij.
Ako gledate s utopijskog stajališta, teško je zamisliti nešto bolje od Bijelih planina New Hampshirea u ljetno poslijepodne. U kampiralištu Rogers u Lancasteru oko pedeset ljudi se okupilo kako bi se družilo, uživalo u pogledu i i slušalo govore o "Projektu slobodne države". Niz ovih događaja ima zajedničko ime: "Bijeg u New Hampshire".
Teksašanin Michael Badnarik, koji želi biti libertarijanski kandidat za predsjednika na izborima 2004. godine, smatra da je to prikladan naslov. "Mislim da činjenica da moramo pobjeći ukazuje na to da smo dopustili saveznoj vladi da izmakne kontroli."
Libertarijanci vjeruju da kontrola pripada građanima, a ne političkoj vlasti. Uz to, oni smatraju da se strogim poštivanjem prava na imovinu i slobodnim tržištem može riješiti većina društvenih problema. Općenito uzevši, libertarijanci se protive zakonima koji zabranjuju uživanje droga kao i njihovu kontrolu, a protive se i kontroli kupovine oružja. Podržavaju pravo na brakove homoseksualaca.
Teško je dobiti točnu procjenu o tome koliku podršku ovaj pokret ima u Sjedinjenim Državama, jer samo oko polovice država omogućuje biračima da se registriraju kao libertarijanci. Po posljednjim podacima, članova stranke ima oko 200 tisuća. Politički promatrači smatraju da postoje tek vrlo mali izgledi da bi Libertanijska stranka mogla osvojiti vlast u nekoj od saveznih država.
No, ima i onih koji misle drugačije. Primjerice, Gary Nolan, voditelj jednog radio talk showa u Virginiji, a koji se sada nalazi u New Hampshireu u okviru Projekta slobodne države, prilično je optimističan. On smatra da ako se načela libertarijanaca učvrste u jednoj državi – naprimjer u New Hampshireu - to će izazvati pravu eksploziju prosperiteta.
"Biznisi će se doseljavati ovdje. Proizvodnja će biti tu. Za druge države kao što su Massachusetts, Delaware ili Ohio, bit će ključno da slijede naš primjer ukoliko žele biti gospodarski održive. A ako budu slijedile naš primjer, tad je Kanada u nevolji, Europa je u nevolji, svijet je u nevolji, jer nitko se ne može nositi s Amerikancima kad su potpuno oslobođeni."
"Projekt slobodne države" je pokrenuo nakon izbora 2000. godine Jason Sorens, koji je u to vrijeme bio postdiplomac na Sveučilištu Yale. On je ideju libertarijanske države pokušao predstaviti putem Interneta. Tijekom prvog tjedna, preko 200 ljudi mu je poslalo elektronsku poštu, izražavajući spremnost da se i sami presele u "slobodnu državu".
Istraživački odbor je odabrao deset država na temelju njihove veličine, gospodarstva i politike. One se kreću od majušnog Delawerea do rijetko naseljenih velikih država kao što su Wyoming i Aljaska.
Nešto kasnije iste večeri, sudionici "Projekta slobodne države" upoznaju se uz roštilj. Amanda Philips je samohrana majka iz Massachusettsa. Kaže da bi joj bilo teško preurediti njezin život i preseliti se u New Hampshire, no smatra da bi to za ideje libertanizma bilo vrijedno pokušati. "Zbog onog što dobivam – slobodu i slobodno društvo – spremna sam iz temelja promijeniti svoj život. To mi je najmanja briga."
Libertarijanci iz New Hapmshirea pokušavaju sve kako bi uvjerili sudionike "Projekta slobodne države" da je New Hampshire prava država za njihov projekt. Napominju kako u toj državi nema poreza na prihod ni na promet. A kako ističe lokalni libertarijanac Dan Belfort i sama država ima glasoviti motto: "Živi slobodno ili umri. Dio je naše kulture da se sami na sebe oslanjamo umjesto da se oslanjamo na vladu."
Očekuje se da će pripadnici ovog pokreta odabrati svoje odredište krajem ljeta. Ukoliko uspiju uvjeriti oko 15 tisuća drugih članova da im se pridruže, dat će im rok od pet godina da se presele u "obećanu zemlju" i počnu je pretvarati u državu s niskim porezima i malom vladom.