Neposredno nakon pada Berlinskog zida, vjerovalo se da će demokracija i slobodno tržište svijetom proširiti mir i prosperitet. Međutim, u posljednjih 12-13 godina u etničkim sukobima i terorističkim napadima poginule su stotine tisuća ljudi, a milijuni su postali izbjeglicama. Siromaštvo još uvijek dominira Trećim svijetom, čak i u zemljama koje su liberalizirale svoje ekonomije.
Dok su demokratske zemlje svoje unutrašnje probleme rješavale u miru, jednopartijske su to u pravilu činile - nasiljem
Nakon drugog svjetskog rata, demokratske su zemlje prosperirale, dok su diktature bile siromašne. Demokratske su se države razvijale u miru, dok su jednopartijski sistemi svoje unutrašnje probleme rješavali u pravilu nasiljem. Zbog toga se krajem osamdesetih godina pretpostavljalo da će demokracija i liberalne ekonomske reforme proširiti globalno područje prosperiteta i mira. Negdje se to dogodilo, na mnogim mjestima i nije. Zbog čega je to tako? Koji su korjeni negativnih aspekata globalizacije, koju bi trebalo simbolizirati tržište, demokracija i prosperitet? Amy Chua, profesorica pravnog fakulteta Sveučilišta Yale smatra da se djelomičan odgovor može pronaći i u činjenici da tržišno gospodarstvo često pogoduje samo jednoj, i to manjinskoj, društvenoj ili etničkoj skupini, dok se većini stanovništva – to u pravilu baš ne sviđa:
"Navest ću primjer Indonezije. Liberalne ekonomske reforme su dovele do toga da je kineska manjina, koja predstavlja samo tri posto stanovništva, kontrolirala 70 posto privatnog sektora.
>b>Amerikanci, sa četiri posto sveukupnog svjetskog stanovništva, kontroliraju većinu gospodarskih dogadjaja
Tržišne je reforme u Indoneziji Amerika pozdravila, no one su dovele i do vala nasilja protiv lokalne kineske zajednice, ali i do snažnog otpora tržišnoj ekonomiji. "Tisuće je ljudi ubijeno. Političari su smatrali da je najbolje rješnje – konfiskacija kineske imovine” – kaže Amy Chua. Nakon toga, mnogi su Kinezi odselili, odnijeli svoju imovinu, što je produbilo ekonomsku krizu. I u drugim zemljama postoje etničke ili društvene manjine koje se u liberalnoj ekonomiji bolje snalaze. To su primjerice Libanonci u Sierra Leoneu, Indijci u Istočnoj Africi, bijelci u Zimbabweu, Židovi u Rusiji. Većina stanovništva smatra da ih ove manjine iskorištavaju. S druge strane, uvođenjem demokratskog sustava, većinska skupina steče političku moć. Većina je politički moćna, ali ne i ekonomski - rezultat toga je etnički nacionalizam. Na globalnom planu, Amerika se također može usporediti s etničkom manjinom kojoj pogoduje tržišni sustav, a druge je zemlje zbog toga ne vole – kaže Amy Chua.
"Baš kao i Libanonci u Sierra Leoneu ili Kinezi u jugoistočnoj Aziji, Amerikanci su – gledano globalno – tek četiri posto svjetskog stanovništva, a gledajte koju ekonomsku moć ima ova zemlja. Gdje god krenuli, ljudi Ameriku smatraju glavnim dobitnikom kada je globalizacija u pitanju, da ne govorimo o vojnoj ili kulturnoj moći. Zbog toga je Amerika i glavni cilj terorista."
No, John Richardson, profesor političkih znanosti na Sveučilištu American, ovdje u Washington, tvrdi da liberalne ekonomske reforme u multi-nacionalnim društvima ne završavaju uvijek u etničkom krvoproliću.
"U Maleziji, političko je vodstvo bilo svjesno da je kineska zajednica u toj zemlji glavni pokretač razvoja. Država je zbog toga radila na kompromisu, da se prizna gospodarska moć Kineza, ali i dominantni politički utjecaj malezijske većine. Svaka je grupa bila spremna na kompromis."
Demokracija je sposobna nametnuti političku umjerenost i u Trećem svijetu –tvrdi utjecajni vanjskopolitički analitičar Michael Mandelbaum. Ključno je pitanje – o kakvoj se demokraciji zapravo radi? Jer – podsjeća on – demokracija nisu samo slobodni izbori:
"Demokracija ima dva aspekta. Jedan je suverenost naroda, što se iskazuje slobodnim izborima. Drugi aspekt demokratskog društva često nije prepoznat, a jednako je važan. To je pravna država, vladavina zakona, a posebno – zaštita manjina."
U mnogim državama u razvoju održavaju se slobodni izbori, ali se zakon često ne poštuje. U državama u razvoju u kojima je postignuto oboje – i sloboda političkog izbora, ali i pravna država – manjine su zaštićene kao i većina. U takvim, za sada rijetkim državama svijeta u razvoju, demokracija i tržište dovest će do mira i prosperiteta, kakvi postoje u zemljama Zapada – tvrdi Michael Mandelbaum.
