Američki znanstvenici imaju dobre vijesti o Zemljinom zaštitnom ozonskom sloju. Oni, naime, javljaju da je nestajanje gornjeg dijela atmosfere usporeno te da se količina industrijskog zagadjenja, koja uzrokuje uništavanje ozonskog omotača smanjuje.
Riječ je o industrijskim zagadjivačima koji spadaju u kloro-fluoro- ugljike koji se najviše koriste u hladnjacima i raznim sprejovima. Prije skoro 30 godina znanstvenici su utvrdili da uništavanje ozonskog sloja uzrokuje dopiranje štetnih ultraljubičastih radioaktivnih elemenata koji na Zemlju dolaze sa Sunca. Sve jača radijacija te vrste povezana je s povećanim brojem bolesti raka kože i mrena na očima. Ta je situacija dovela do usvajanja Medjunarodnog sporazuma, nazvanog Protokol iz Montreala, 1987.godine, kojim je odlučeno da se postupno radi na ukidanju proizvodnje kloro – fluoro-ugljika do 1996.godine te izbacivanja iz uporabe i ostalih kemikalija koje uništavaju ozon do 2000-te godine. No, sredinom 1990-tih godina istraživanja su pokazala prvo smanjenje kloro-fluoro-ugljika u donjoj atmosferi u kojoj živimo i dišemo. Sada znanstvena istraživanja pokazuju da štetne materije nestaju u gornjem dijelu atmosfere – odnosno u gornjoj stratosferi – što je zapravo sloj iznad visina na kojima lete zrakoplovi. Istodobno s tim dolazi i do smanjene razine uništavanja ozona:
"Imamo dokaze skupljene posredstvom globalnih satelita da Protokol iz Montreala – radi!"
Riječi su znanstvenika za ispitivanje atmosfere sa sveučilišta Alabama – Michaela NewChurcha koji kaže da je ozonski omotač u prvom stupnju oporavka u području gornje stratosfere. Gospodin Newchurch, takodjer, ističe da Zemlja još uvijek nije u fazi kada njezin ozonski sloj jača, već da je riječ o tome da omotač nestaje sporije nego prije 1997.godine. U proteklih 20 godina nestalo je 15 posto ozonskog omotača, odnosno osam posto za desetogišnji period. Naš sugovornik ističe da se sada gubi samo četiri posto ozonskog omotača u jednom desetljeću te da se situacija poboljšava: "Medjutim treba reći da za potpuni oporavak ozonskog omotača treba čekati još nekoliko desetljeća, najvjerojatnije oko 50 godina."
Najnovije istraživanje je pokazalo da se situacija popravila jedino u gornjoj stratosferi. NASA-in stručnjak za istraživanje kemije atmosfere – Rich Stolarski – kaže da će trebati više vremena da se situacija poboljša u nižim dijelovima stratosfere. On naglašava da se vjerojatno počinje oporavljati i niži sloj, ali da to dosadašnja istraživanja ne mogu dokazati zbog toga što se količina ozona mijenja iz godine u godinu:
"Postoje studije u kojima se vidi povećanje ozona u nižim slojevima stratosfere. Ali bit će potrebna desetljeća daljnjih promatranja da doista budemo sigurni je li ono što vidimo zaista i ono što mi mislimo da vidimo."
Michael Newchurch, stručnjak sa sveučilišta Alabama, ističe da uklanjanje čestica klora iz gornje stratosfere nije dovoljno da bi se riješio problem u nižim dijelovima. On naznačava da mnogi faktori utječu na tu situaciju, poput koncetracije stakleničkih plinova koje mnogi znanstvenici vide kao uzročnike globalnog zatopljavanja. Ali, dok ti plinovi pridonose zatopljavanju na Zemlji, oni istodobno hlade stratosferu isijavanjem toplote u svemir. To hlađenje mijenja vjetrove i zračnu strukturu u nižoj stratosferi s rezultatom da u tom području može doći do povećanja uništenja ozona. Znanstvenici su svjesni toga da Protokol iz Montreala neće riješiti postojeći problem, ali su, inzistirajući na njemu, bili svjesni da on predstavlja vrlo važan prvi medjunarodni i geopolitički korak ka iznalaženju riješenja – kaže Michael Newchurch.