Nekad se govorilo da je za djecu zdravije da rastu na selu, nego u gradu. Možda slično vrijedi i danas za djecu, ali zasigurno ne i za mladice kanadskih topola.
Znanstvenici Sveučilišta Cornell usporedili su stope rasta mladica kanadske topole koje rastu u New Yorku, u okružju teških metala iz automobilskih ispušnih cijevi i vrućeg asfalta, s onima koje rastu u relativnoj divljini okolnih ruralnih područja. Pokazalo se, na veliko iznenađenje znanstvenika, da gradsko drveće raste brže i jače. Ustvari, raste čak dvostruko brže, kako se navodi u izvješću znanstvenika, objavljenom u prošlotjednom izdanju časopisa "Nature".
Na žalost, taj brži rast nije rezultat naglog poboljšavanja kvalitete zraka u njujorškoj gradskoj jezgri, nego pogoršanja zraka u okolnim ruralnim područjima. Nakon što su testiranja i mjerenja pokazala da toplije tlo, veća koncentracija ugljičnog dioksida te jače odlaganje dušika u tlo, - kao eventualne prednosti gradskog drveća -, ne mogu objasniti tako velik nesrazmjer u stopama rasta, znanstvenici su otkrili pravog krivca - veću koncentraciju škodljivog ozona u ruralnim područjima oko New Yorka.
Premda se prekursori ozona emitiraju upravo u samom gradu, oni moraju proći kroz fizikalno-kemijsku reakciju sa sunčevim svjetlom da bi stvorili ozon. Upravo ta se faza zbiva na selu, kuda zračne struje odnesu većinu gradskog zagađenja u zraku.
Stoga je, ustvari, točnije reći ne da gradsko drveće raste bolje od seoskog, nego da je seoskom mnogo lošije nego gradskom. A, krivac je upravo - grad!