Život u američkim gradovima sve je skuplji, tako da građani s niskim primanjima s naporom "vežu kraj s krajem". Situacija je posebno kritična u Los Angelesu.
Četveročlanoj obitelji u tom gradu na jugu Californije potrebno je 50 tisuća dolara godišnje samo da preživi – tvrdi Diana Pearce, znanstvenica koja radi na Sveučilištu Washington. U taj iznos ne spadaju recimo izlasci na večeru - što je za većinu Amerikanaca 'normalan', očekivan kućni izdatak – čak niti one najjeftinije u restoranima brze prehrane, pa niti pizza.
Ovaj iznos od najminimalnijih 50 tisuća godišnje podrazumijeva da obje odrasle osobe rade, te da plaćaju troškove za skrb djece. Inače, 50 tisuća dolara trostruko je viši iznos od granice siromaštva, kako ju definira vlada. U unutrašnjosti zemlje, s tom se zaradom može prilično pristojno, iako još uvijek skromno, živjeti.
Osobe čiji je prihod niži od - na nacionalnoj razini procjenjene - granice siromaštva dobivaju socijalnu pomoć za nabavu hrane i subvencioniranu stanarinu. Međutim, oni koji zarađuju i dolar više pomoći od države se ne mogu nadati.
Diana Pearce tvrdi da trećina kalifornijskih domaćinstava dolazi u kategoriju koja je ispod "samodostatnog životnog standarda". "Te obitelji u prosjeku zarade dvije trećine iznosa koji im je potreban da bi bile samodostatne, da bi živjele bez socijalne pomoći. To znači da te obitelji tek mukotrpno, jedva sklapaju kraj s krajem."
Ona objašnjava da ljudi slabijih primanja, pogotovo u velikim gradovima poput Los Angelesa, često moraju birati između plaćanja stanarine i plaćanja komunalnih usluga. Mnogi se stoga prehranjuju u javnim kuhinjama ili ovise o drugim dobrotvornim organizacijama. Spomenuto istraživanje navodi da više od polovice kalifornijskih obitelji hispaničkog podrijetla živi ispod ovog standarda. Stambeno pitanje predstavlja njihov najveći izdatak, tako da mnoge obitelji žive zajedno.
Još su teže pogođeni ilegalni useljenici. Oni naime, zbog činjenice da se u zemlji nalaze ilegalno, da su u nju ušli kršeći američki zakon, nemaju pristup mnogim javnim uslugama, poput zdravstvene skrbi – a i to tek u hitnim slučajevima.
Gradske vlasti u Los Angelesu pokušavaju premostiti rascjep između dohotka i rashoda promovirajući jeftinija stambena rješenja, no priznaju da tek mali broj ljudi ima od toga koristi - zbog kronične nestašice novca za tu vrst programa.
Autori studije smatraju da bi vlasti trebale više investirati u obrazovanje, kako bi radnici mogli steći naobrazbu ili zanat i tako si poboljšati izglede za većim dohotkom. No, u doba dok Californija prolazi kroz gospodarsku krizu, teško je nadati se da će se naći novac za poboljšanje obrazovnog sustava, kao i za mnoga druga javna ulaganja.