Prvi amandman Ustava Sjedinjenih Država predstavlja kamen temeljac američke vjerske tolerancije. U njemu se, između ostalog, navodi da Vlada nema pravo zastupati bilo koju određenu vjeru ili nekoga spriječiti u isticanju i obilježavanju svojih religioznih vjerovanja.
Površinski gledano, ova su dva mandata sasvim kompatibilna, no što se događa u slučaju da profesor neke javne, državne škole želi istaknuti osobno vjersko uvjerenje i to u učionici, za vrijeme nastave? Da li to dopustiti, s obzirom da se radi o osobi zaposlenoj u državnoj službi?
S ovakvim se problemima američki odvjetnici i nastavnici hvataju u koštac već desetljećima. Prošli mjesec, izvjesna Brenda Nichols, koja je bila pomoćni predavač u jednoj osnovnoj školi u Pennsylvaniji. Što je bio razlog suspenzije? Ogrlica s dva i pol centimetra velikim križem na lančiću. Uprava škole rekla je gospođi Nichols da bi svaki put kada radi s učenicima trebala skinuti lančić s križem, što je ona odbila.
Nakon suspenzije, tužila je školu, tražeći povratak na posao. Njezin odvjetnik, Vincent McCarthy, ističe da se optužbe temelje na vrlo jednostavnim činjenicama: "Prekršena su njezina osnovna prava, koja jamči Prvi amandman Ustava Sjedinjenih Država. Tu se jamči sloboda izražavanja odnosno govora, kao i sloboda vjere. Sloboda govora daje pravo gospođi Nichols da nosi svoj lančić s križem. Uvijek se mogu vidjeti osobe koje nose takve lančiće s križem i nitko od njih nije otpušten ili suspendiran s posla, pa se to ne bi smjelo dogoditi niti u njenom slučaju."
No, ti "drugi" - koji nose lančić s križem - nisu školski nastavnici, i ne plaća ih država. Pri reguliranju ovog pitanja uzima se u obzir da nastavno osoblje, pogotovo u osnovnim školama, ima velik utjecaj na djecu. Zbog toga, kaže Brian Jones, odvjetnik u američkom Ministarstvu prosvjete, učitelji su - možda više nego druge profesije - svjesni činjenice da Prvi amandman Ustava sadrži prilično konfliktnu normu.
"Postoji izvjesna tenzija između slobode vjerskog izražavanja te slobode govora, i ustavne norme koja državni, odnosno vladi, zabranjuje promicanje bilo koje vjere. Pri tom škole moraju imati na umu činjenicu da su profesori i ostalo školsko osoblje u školi - autoritet."
Ministarstvo prosvjete ne bavi se slučajem profesorice Brende Nichols s obzirom da se radi o problematici s razine savezne države, Pennsylvanije, a ne savezne vlade. No, ministarstvo je izdalo vodič za školsku upravu koji pomaže u pojašnjavanju prvog amandmana Ustava. Prema tom vodiču, slučaj Brende Nichols - odnosno nošenje lančića s križem - ne predstavlja "prenapadno naglašavanje kršćanstva".
No, u Pennsylvaniji, situacija je malo drugačija. Prema riječima Roberta Coada, direktora agencije koja je 1995. zaposlila Brendu Nichols, do suspenzije nije došlo zbog nesporazuma oko Prvog amandmana Ustava, nego zato što zakon koji je u Pennsylvaniji usvojen još daleke 1895. godine, nalaže suspenziju od godine dana djelatnicima javnih škola zbog nošenja vjerskih obilježja i simbola:
"Zanimljivo je da je taj zakon, u stvari, bio anti-katolički. 1894. je godine Vrhovni sud Pennsylvanije potvrdio zakon prema kojem država ne može zabraniti svećenicima i časnim sestrama nošenje vjerske odjeće, ako se nalaze u poziciji učitelja u javnim školama. Zakonodavno tijelo Pennsylvanije je - reagirajući na ovu odredbu - donijelo zakon u kojem se svim učiteljima, zaposlenim u državnim školama, zabranjuje nošenje vjerske odjeće, simbola ili bilo kakvih vjerskih obilježja."
Iako taj zakon ima svoje korijene u vjerskoj netoleranciji, napominje gospodin Coad, on danas predstavlja "mehanizam zaštite prava nekršćanske djece", u saveznoj državi gdje je većinsko stanovništvo kršćansko.
U međuvremenu, Brenda Nichols očekuje početak svoje parnice. Njen odvjetnik kaže da se ona jedino želi vratiti svoj posao, te da joj nije stalo da se spomenuti zakon proglasi neustavnim. No, Brenda će Nichols "ustrajati, sve dok joj se ne vrati njezin posao".
