6. lipnja obilježava se pedeset i deveta obljetnica Dana D – savezničke vojne akcije koja je predstavljala prekretnicu u drugom svjetskom ratu. Toga dana 1944. godine, vojske savezničkih snaga su se iskrcale na obalu Normandije kako bi oslobodile Francusku od njemačke okupacije. Postrojbama je zapovijedao Dwight Eisenhower koji je potom dva puta biran na dužnost predsjednika Sjedinjenih Americkih Drzava. Njegov sin John Eisenhower, umirovljeni general-bojnik i bivši veleposlanik, u knjizi “General Ike” opisao je zivot svoga oca tokom ratnih godina.
General Eisenhower znao je slusati
Djetinjstvo Johna Eisenhowera je bilo sve, samo ne obicno. Obiteljski prijatelji uključivali su ljude kao što je general George Patton, premijer Winston Churchill i druge poznate ličnosti. I dok se pripremao za vlastitu vojnu karijeru, John Eisenhower, diplomac vojne akademije u West Pointu, prve je svoje lekcije u čelništvu dobio od svojeg oca:
"Moj me je otac uvijek zadivljavao svojom smirenoscu i to u situacijama kada bi mnogi drugi izgubili glavu. Cesto bi me vodio na sastanke s utjecajnim ljudima na kojima su se donosile vrlo vazne odluke i nikad se nije dao uznemiriti. Radio sam s njim i u Bijeloj kuci, kao i na njegovim memoarima. On je znao slusati - uvijek bi saslusao i cesto bi prihvaćao savjete."
Eisenhower i Patton - dobitna kombinacija!
U knjizi «General Ike», John Eisenhower pokušava prikazati svojeg oca opisujući njegove odnose s raznim državnicima i vojnicima. On smatra da je jedna od najuspješnijih veza Dwighta Eisenhowera bila ona s njegovim zapovjednikom Georgeom Marshallom. Marshall je bio zapovjednik stožera americke kopnene vojske za vrijeme drugog svjetskog rata i pomogao je pri uspostavi Marshallovog plana za obnovu poslijeratne Europe. Marshall i Eisenhower su bili dobitna kombinacija, tvrdi John Eisenhower:
"Tjedan dana nakon napada na Pearl Harbor 7.prosinca 1941, moj je otac pozvan u Washington. Pozvan je zbog svojeg iskustva na Filipinima, gdje je bio s generalom Douglasom MacArthurom. U Washingtonu je upoznao Georgea Marshalla – i kemija je proradila. Marshall je odlucio mladog dopukovnika uciniti general-majorom. Dakle, samo petnaest mjeseci nakon što je postao dopukovnik, moj je otac zapovjedao jednim čitavim ratnim područjem. Marshall je znao da može vjerovati mom ocu, dok se moj otac neizmjerno divio Marshallu i uvijek mu bio vjeran."
John Eisenhower u svojoj je knjizi opisao očevu sposobnost da sasluša suprostavljena mišljenja te da rješava sukobe koji nisu lako uočljivi na površini. John Eisenhower se prisjeća nesporazuma Dwighta Eisenhowera s Charlesom De Gaulleom, zapovjednikom francuskog pokreta otpora, uoči invazije na Normandiju:
"Pozvao je De Gaullea u svoj stožer i izdao naredbu za napad. No, u njegovoj je naredbi izdana zapovjed i Francuzima, što je vjerojatno predstavljalo grešku. U njoj nije bilo spomena De Gaulleovog imena, što se De Gaulleu, naravno, nije svidjelo. Isto tako, De Gaulle je trebao izdati zapovjed odmah nakon zapovjedi moga oca. No, on je to odbio i odlucio izdati svoju zapovjed kasnije kako bi pokazao da je on taj koji je pozvao generala Eisenhowera da oslobodi Francusku. Ova razmirica je uskoro bila zaboravljena, a njihovo se uzajamno poštovanje nastavilo i u drugim, vrlo ozbiljnim prijeporima. De Gaulle je postao najveci pristaša moga oca i u ovoj knjizi igra vrlo zanimljivu i učinkovitu ulogu."
U knjizi je takodjer opisan incident kada se general Eisenhower sukobio s Winstonom Churchillom nakon Churchillove nakane da napad na Normandiju prati s britanskog ratnog broda.
Eisenhower: "To je odlična priča, s obzirom da imate čelnika jedne vlade i jednog generala. Dakle – jedan je znatno pretpostavljen ovome drugome, no oni su razgovarali na ravnopravnoj bazi. Moj otac je rekao Churchillu kako je njegov zivot prevrijedan da bi ga riskirao gledajuci ovaj napad s broda. Churchill mu se suprotstavio i rekao da ga nitko ne moze sprijeciti ako se prijavi kao pomorac. Moj otac je morao za pomoć čak zamoliti kralja Engleske i tako su napokon odgovorili Churchilla od njegove namjere."
Dwight Eisenhower je nakon rata postao predsjednik Sveučilišta Columbia u New Yorku, da bi potom postao i predsjednik Sjedinjenih Americkih Drzava. No, John Eisenhower vjeruje da je njegovom ocu ipak bila najvažnija njegova vojna, a ne politička karijera. Isto tako, on vjeruje da će povijest pamtiti njegova oca najviše po njegovoj ulozi u drugom svjetskom ratu.