Od svojih najranijih dana, americka filmska industrija oslanjala se na western kao na svoj glavni i osnovni proizvod. Zahvaljujuci ogromnom broju i popularnosti petparackih romana, mit Zapada uhvatio je, potkraj 19. stoljeca, vec dubokog korijena u svijesti americkog naroda. Prvi, istinski znacajan, western-film bio je onaj Edwina Portera – The Great Train Robbery, snimljen 1903.
Porterov je film bio znacajan iz dva razloga. Prvo, primjenom inovativnih montazerskih metoda u americki je film i uveden koncept narativa; drugo, postavio je osnovnu formulu za stvaranje stotina novih westerna. Prema Georgeu Feninu i Williamu Eversonu, autorima knjige “Western: Od nijemih do sedamdesetih,” ta formula je glasila – “zlocin, potjera, kazna.” Gledajuci onaj prvi pravi western Edwina Portera, publika je i bila opcinjena nonstop scenama u kojima “dobri,” odjeveni u bijelo, s “losima,” u crno odjevenima, obracunavaju six-shooter revolverima.
Dobro protiv losega, vrlo protiv opakoga, bijeli sesir protiv crnoga, covjek protiv covjeka, novopridosli protiv starosjedilaca, ljudska priroda protiv Majke prirode, civilizacija protiv bezakonja i divljine, nitkovi protiv junaka, serifi protiv gunslingera, red i zakon protiv nereda i kaosa, kultivirani Istok protiv divljeg Zapada, kolonist protiv nomada, farmer protiv industrijalca... kako god je definirali, radnja westerna prototip je svih sukoba.
A on, western, nostalgicno velicanje ranih dana goleme, jos neukrocene americke divljine - odredjujuci je zanr americke filmske industrije. Uz musical, reci ce mnogi, i jedan od najvaznijih americkih pripovjedackih oblika 20. stoljeca. Ali to vise nije slucaj i tesko biste danas nasli western na repertoaru bilo kojeg kina, u bilo kojem gradu Sjedinjenih Drzava. Zanr kao da je i sam nestao u zalasku sunca! Sto smo, u zadnjih 20-ak godina dobili od westerna? Silverado, Lawrencea Kasdana,1985; Ples s vukovima, Kevina Costnera, 1990; Unforgiven, Clinta Eastwooda, 1992; Wyatt Earp, opet Lawrencea Kasdana, 1994; iste godine, Legendu o jeseni, Edwarda Zwicka; i Svi lijepi konji, Billyja Boba Thorntona, 2000. godine. I to je sve!
A westerni su, nekad, bili isto sto i danas - akcijski filmovi. Teme i mitovi sredisnji klasicnim holivudskim westernima, nisu nestali, nestali su samo filmovi, a teme i mitovi Zapada migrirali su, u medjuvremenu, u neke druge zanrove – science fiction i akcijske filmove.
Westernom je zorno prikazan dobar dio americke povijesti iako ce povjesnicari zamjerati holivudskoj verziji Zapada, prigovarati da je neprecizna i netocna. Ali samo oni, povjesnicari! Svi ostali neizmjerno ce uzivati u junackim poduhvatima smionih jahaca-kauboja – muskaraca cija sloboda i samostalnost, izdrzljivost i hrabrost, i dalje zauzimaju visoko i vazno mjesto u nasoj viziji Amerike; lakonskih muskaraca, koji su se vodili vlastitim skupom pravila – uspravno se drzi, nikad nemoj bjezati i nikad se ni u koga drugoga, osim u sebe, nemoj uzdati.
“Western je jedna od najprisutnijih, najuniverzalnijih predodzbi Americane,” pisao je Peter Bogdanovich, redatelj i autor nekoliko knjiga o povijesti americkog filma. “Western je simbol svladavanja i pripitomljavanja dalekih, nepoznatih granica, niz drama s moralnim poukama dobroga i zla, drama u kojima je sadrzana bit povijesti Sjedinjenih Drzava.”
Jasna crta izmedju pravednog i nepravednog, za Bogdanovicha je povucena, i podvucena, u sest, njemu najdrazih, westerna. Svi su oni ili Johna Forda ili Howarda Hawksa: My Darling Clementine, Forda; Red River, Hawksa; She Wore a Yellow Ribbon, Nosila je zutu vrpcu, Forda; Searchers, Tragaci, Forda; Rio Bravo, Hawksa; i The Man Who Shot Liberty Valance, Covjek koji je ubio Liberty Valanca, Johna Forda.
Westerni su, dugo vremena, za ostatak svijeta i bili Amerika. A Amerikanci - kauboji i gunslingeri, ljudi koji su na sirokim prostranstvima zivjeli prema nekim svojim, nepisanim pravilima. G. 1966, u klasiku Butch Cassidy and the Sundance Kid, s Paulom Newmanom i Robertom Redfordom, Redford pita:”Zasto je to tako, zasto je sve sto ja cinim uvijek ilegalno?!”
Western i Amerika su dva nerazdvojna pojma, ali oni koji su westerne pravili, cesto su bili inspirirani kolegama iz nekih drugih zemalja. Kurosawinih, recimo, “Sedam samuraja,” prica iz starog Japana, snimljena 1954, prenijeta je na americki Zapad, filmom “Sedmorica elicanstvenih.” “Yojimbo,” takodjer Kurosawin, iz 1961, donijet ce slavu onom drugom “covjeku bez imena,” Clintu Eastwoodu, u filmu “Za saku dolara,” 1964. godine. “Strana pomoc” doci ce i od Sergia Leonea, covjeka odgovornog za Eastwoodov fenomen “spaghetti westerna.”
Za svjetsku filmsku publiku, western ce uvijek definirati americki film. Barem do pojave serijala “Rat zvijezda”. Americka je publika, medjutim, za zanr interes izgubila. Ali od “nijemih do sedamdesetih,” westerni su, svojim predvidljivim zapletima i raspletima i obiljem pucnjave iz revolvera, privlacili milijune Amerikanaca koji su se divili sigurnoj ruci i ostrom oku svojih celuloidnih junaka.
Tijekom proteklih stotinu godina, westerni su bili redefinirani, prosirivani, ponovno otkrivani, odbacivani, parodirani. Oscarom ce, za najbolji film, nagradjena biti samo tri – Cimarron, Wesleyja Rugglesa, 1931; i tek sest desetljeca kasnije – Dances with Wolves, Kevina Costnera, te Unforgiven, Clinta Eastwooda.
