21-godišnja Andrea Kotris iz Osijeka završila je prošlog tjedna studij na prestižnom vojnom koledžu Citadel, u saveznoj državi Južna Karolina. U više je navrata tijekom četiri godine dugog školovanja bila pohvaljivana zbog izvrsnih ocjena.
Žorž Crmarić: Kako se osjećate nakon toliko godina provedenih u jednoj od američkih elitnih vojnih akademija?
Andrea Kotris: To je vojna škola i puno je ljudi vjerojatno ne bi izabralo, ali u moje četiri godine ja sam puno naučila, među ostalim i o samoj sebi, o drugim ljudima. Naučila sam biti snažnija, ne živcirati se, postaviti neki cilj kojem valja stremiti. U subotu sam diplomirala. Osjećam se izvrsno, ali u isto vrijeme i pomalo tužno jer ostavljam jedan dio života iza sebe.
Žorž Crmarić: Kakvi su planovi za dalje? Vraćate li se u Hrvatsku?
Andrea Kotris: Odlučila sam ostati ovdje u Washingtonu jer mi se jako sviđa. Nadam se da ću uspjeti. Studirala sam međunarodnu politiku i vojne znanosti. Zato bih voljela pronaći posao nu polju međunarodnog razvitka, možda u američkoj vladi, ili jednog dana, nešto vezano za međunarodni terorizam i sigurnost.
Žorž Crmarić: Razmišljate li o nastavku studija?
Andrea Kotris: Da. Za otprilike dvije godine voljela bih dobiti magisterij ili u međunarodnom biznisu ili međunarodnoj sigurnosti.
Žorž Crmarić: Koliko bi Hrvatskoj značio program koji ste vi i drugi polaznici prošli na Citadelu?
Andrea Kotris: Ovo je jako dobar program, kakav u Hrvatskoj ne postoji. Vjerujem da je za nekoga iz Hrvatske važno studirati u SAD-u jer se tako stvaraju veze između dvije zemlje i to je jako dobro za naš daljnji razvitak.
Žorž Crmarić: To, znači, gledate u sklopu vojne suradnje Hrvatske i Sjedinjenih Država?
Andrea Kotris: Ne samo vojne, jer mnogi studenti na Citadelu ne uče samo vojne znanosti nego i ostalo - informatiku, povijest i slično. Oni se mogu uklopiti u bilo koji dio hrvatske ekonomije ili vojske.
Žorž Crmarić: Recite nam nešto o prijateljima koje ste stekli tijekom studija?
Andrea Kotris: Nemate puno slobodnih dana za izlazak. Prvu godinu ne možete izaći vani niti jedan dan osim vikendom, ostale tri godine možete izaći i srijedom poslijepodne, što vam ne daje puno vremena za druženje. Nas je bilo sedmero iz Hrvatske kad sam ja došla na Citadel. Izašli smo nekoliko puta na večeru s jednom službenicom koledža koja je bila zadužena za strane studente. Također imate ljude iz svoje satnije, oko stotinjak ljudi. Cilj je stvoriti osjećaj zajedništva, tako da se ljudi potiču da izlaze i provode vrijeme zajedno.