Epidemija SARSA već je odnijela nekoliko stotina života u Kini, a od te bolesti oboljevaju svakodnevno nove žrtve.
Nedavno je časopis Economistusporedio epidemiju SARS-a u Kini s černobilskom tragedijom u Sovjetskom savezu. Glavni argument Economistova članka svodio se na to da je način na koji je sovjetska vlast pristupila černobilskoj katastrofi zapravo ubrzao reforme u toj zemlji, te da bi se isto to sada moglo dogoditi i Kini, koja se bori protiv nove smrtonosne plućne bolesti. O toj tezi zatražili smo mišljenja nekoliko američkih stručnjaka. Jedna od njih, profesorica povijesti na Sveučilištu Boston, Merle Goldman, smatra da ta usporedba nije u potpunosti validna, s obzirom da je na čelu Sovjetskog saveza tada stajao vođa koji je bio sklon reformama. Radilo se o Mihalu Gorbačevu. "Gorbačev je došao na vlast sa idejom da otvori medijski sustav. Zamislio je glasnost, perestrojku i restrukturiranje vlade".
Po ovoj analitičarki, za sada je još prerano suditi mogu li trenutni kineski čelnici, predsjednik Hu Jintao i premijer Wen Jiabao dovesti epidemiju SARS-a pod kontrolu. Ona ističe da se njih ne može kriviti za tajnovitost kojom je u početku epidemije reagirala Kina, skrivajući istinske podatke o razmjerima zaraze. Ona podsjeća da su novi kineski čelnici, naime, na vlast došli tek u ožujku.
Kineski disident u egzilu Xu Wenli pak ističe da za zataškavanje istine treba kriviti čitav sustav i vladajuću komunističku partiju, a ne pojedine čelnike. "Naravno, želite li nekome pripisati odgovornost, možete je svaliti na Jianga Zemina. No, zapravo se radi o cjelokupnoj Komunističkoj partiji Kine, jer čitav partijski stil jest neprestana kontrola svega; njihov impuls i način razmišljanja svodi se na prikrivanje, a ne na iznošenje neke neugodne situacije. To se dogodilo i sa SARS-om".
Xu Wenli, kineski demokratski aktivist, protjeran je iz Kine na prošli Badnjak, nakon što je odslužio 13 godina zatvora. On smatra da će SARS dovesti do određene liberalizacije kineskih medija, međutim, ne vjeruje da će Peking ublažiti ostala ograničenja na živote Kineza. Kineska vlada i dalje blokira Internet sajtove za koje ne želi da ih Kinezi koriste, te kontrolira kretanje stanovnika kroz Kinu izdavanjem posebnih radnih i boravišnih dozvola. Profesorica Goldman smatra da će kineska iskustva s epidemijom SARS-a jednog dana dovesti do veće otvorenosti. No, napominje da do tih promjena neće doći preko noći. "Kinezi žele promjene, oni žele političke promjene, no ne žele ih prebrzo. Žele postupni napredak. Oni, naime, vjeruju da bi prebrze reforme mogle dovesti do kaosa, kao što se to dogodilo u bivšem Sovjetskom savezu. A to je njihov najveći strah". U međuvremenu, izvješćuje se da se SARS, izgleda, širi i u ruralna područja. To znači – kaže ova stručnjakinja - da će situacija postati još gora, prije nego što bi se moglo očekivati poboljšanje.