Samo 20-ak minuta dalje od vinarije Mikea Milata, jos uvijek u mjestu St. Helena, vinarija je Spelletich Cellars, Barbare i Timothyja Spelleticha. Jedna je od najmanjih (Less is more!, cvrsto vjeruju oni) i najmladjih u Napi, svoja je prva vina proizvela 1994. godine. Vodi je dvoje ljudi – bracni par, Barbara i Timothy. Oni su njeni investitori, njeni vinari, njen prodajni i marketinski tim, njene sekretarice, njene knjigovodje. Barbara ima 25-godisnje iskustvo s drugim vinarima, prodavala je, neko vrijeme, i vina Miljenka Grgicha. I niz godina radila na uvozu njemackih, spanjolskih, talijanskih, francuskih i portugalskih vina u Sjedinjene Drzave.
Timothy je rodom iz mjesta Davenport, u drzavi Iowa. Diplomu ima sa sveucilista Amherst, u Massachusettsu, radio je, kaze, kao “ilegalni radnik” u Italiji, u jednom restoranu blizu Astija i prikupio tamo neka nezaboravna i vrijedna iskustva. Najvaznije od svih, rekao je – zivjeti jednostavno, uzivati u vinu i hrani zajedno, za stolom, u krugu prijatelja i obitelji. I u hrani i u vinu – samo najbolji sastojci! A da bi jedno i drugo bilo najbolje, treba ljubavi i strasti.
Po povratku u Ameriku, i u nekim hotelima New Yorka i Philadelphije, a 1993, dobio je posao managera i nabavljaca vina za poznati restoran St. Helene, Tra Vigne. U St. Heleni su se Barbara i Timothy upoznali i poceli ozbiljno razmisljati o vlastitoj vinariji.
Timothy Spelletich: Poceli smo s vrlo skromnim sredstvima, stedjeli smo na svemu na cemu smo mogli. Poceli smo 1994, ove godine bit ce nasa deseta berba. Svake godine malo smo rasli, profit od svake natrag u business ulagali, uspjeli smo i to potpuno sami, ni savjetnike ni odvjetnike nemamo. Bilo nas je malo strah u pocetku, znate, prva generacija vinara vam je kao prva generacija imigranata, crazy business!, narocito kad ste i bez inventara i bez sredstava, ali ako je u vama ljubavi i strasti onda one nadomjestaju sve drugo! Bilo je, rekao je Timothy Spelletich, trenutaka kad im je novac toliko trebao da su razmisljali o partnerima – clanovima obitelji, prijateljima, ali uvijek bi, u zadnji trenutak, odlucili “Ne!”, jer od svega vaznija im je bila neovisnost, mogucnost da svoja vina rade prema svojim instinktima, svojima zeljama, svojim specifikacijama, bez icijeg utjecaja izvana. Tisuce su dolara ustedjeli, ponosno je istaknuo Timothy, tako sto je Barbara sama dizajnirala etiketu za njihova vina. Malo je staromodna, kaze on, ali govori o njegovom porijeklu, jer nosi obiteljski grb Spelleticha. Timothyjev je pradjed, naime, Felix Bodog Spelletich, u Sjedinjene Drzave emigrirao 1849, iz danasnje Subotice, tada Madjarske. Bio je mladi odvjetnik, clan parlamenta i za dlaku umaknuo smrtnoj kazni zbog svojih liberalnih stavova. Dva njegova brata i bila su objesena! Obitelj je grb dobila 1824, a imali smo, istice Timothy, u ono vrijeme i jednog Spelleticha, visokog duznosnika, u Zagrebu.
Stigavsi u Ameriku, pradjed se na Srednji Zapad uputio i Mississippijem u Scott County, na granici drzava Iowa i Illionois, stigao. Tu je zemlju dobio i cijelog zivota se poljoprivredom bavio. U Subotici rodjen, 1815, u Suboticu se, potkraj zivota i vratio i u njoj umro, 1890. godine. Kad je u Ameriku krenuo, s njim se na brodu zatekla i obitelj Rombauer, ona se u St. Louisu naselila, otac je Timothyju pricao o prijateljstvu s njima. Kasnije, potomci te obitelji u Kaliforniju su krenuli, u Napi vinariju osnovali i upravo s tom vinarijom, prica Timothy, on i njegova supruga ce ugovor potpisati za koristenje njihove multimilijunske i supermoderne opreme za preradu grozdja, opreme o kakvoj oni jos uvijek samo sanjati mogu. Eto, Rombauerovi koji su s njegovim djedom u Ameriku dosli! Svijet je doista mali, dodaje Timothy. Zasto su Spelletichi bas Napu odabrali?
Timothy Spelletich: Ja sam, u prvom redu, u Napu dosao zbog onog posla u restoranu Tra Vigne; a ond zbog cabernet sauvignona, Napa je, za njega, najbolja, stavljam je iznad svih drugih regija......Napin zinfandel, medjutim, sljubljujemo s drugima – cabernet suvignonom, merlotom, mourverdreom, carignanom, sangioveseom...mijenjamo odnos i sorte svake godine, ali sve je uvijek iz Nape i vino nosi oznaku o zastiti geografskog porijekla, vino je crno, nazvali smo ga BODOG, u cast mom pradjedu, koji je, eto, svojim dolaskom u Ameriku, meni omogucio da ovdje imam vinariju! Da, s Barbarom, svoj americki san sanjam!
“Za Spelletich Chardonnay,” nastavio je Timothy, “grozdje kupujemo u Sonomi, Russian River, a nas zinfandel - u dva vinograda u podnozju Sierra Nevade.
Timothy Spelletich: Ono sto je nama najdraze u toj regiji, to su staromodni farmeri i staromodni nacin uzgoja, s rezom u zeleno te pljevljenjem jednog dijela rodnih mladica sto rezultira manjim brojem grozdova, ali zato kvalitetnijim, po aromi intenzivnijim. Za farmera, to znaci – manja zarada, ali za vinara – bolji kvalitet grozdja. To je upravo ono sto smo i trazili. Od nas, s vrha planine Howell, sest stotina metara iznad St. Helene i Nape, dolje, kroz dolinu, preko Sacramenta, do podnozja Sierre, voznje je oko dva i pol sata. Prekrasno je podrucje tamo, suho i dosta golo, prazno, zlato je u blizini otkriveno, zlato smo tu i mi otkrili, u vinogradu Tima i Edieja Pembertona, Shenandoah Valley, i vinogradu Alviso, Amador County. Vinogradi su stari, vlasnici se za njih pomno brinu, kemijskih se sredstava uzasavaju, posebno se za zemlju brinu, za tlo, koje je jedinstveno, crveno, polozaji su na nadmorskoj visini od 390 do 550 metara. Vremenski su uvjeti isto posebni – vruci dani, isto kao i u Napi, 35 stupnjeva Celzija, noci vrlo, vrlo svijeze, loza se, bas kao i covjek, danju oznoji, treba joj svjeziji predah noci, ali u tom je grozdju kiselost...vruci dani daju im zrelosti i secera, prohladne noci, narocito u tom podrucju – kiselost, to je gotovo anomalija – grozdje koje odande donosimo, ima visi postotak secera koji se potom pretvara u vise alkohola, ali udio kiselina koji u tom vinu ostaje, toga u Napa Valley nema!
O zinfandelu, grozdju, i svoja dva Zinfandel vina, i Spelletich stilu, Timothy govori s puno strasti i u jednom dahu. Sa zinfandelom, kaze, obozava raditi. “Nestrpljiv je, zazoran.... nestasan, razularen, kao djeca, kad im malo pustite na volju, da sama istrazuju.“
Spelletichi su mislili da ce od grozdja iz oba vinograda jedan Zinfandel praviti, Zinfandel s vinogorjem Shenandoah Valley, koje obuhvaca dijelove okruga Amador i El Dorado, ali dva su se tako razlicitima pokazala da su Spelletichi odlucili – treba postivati podneblje uzgoja! Stoga i rade dva Zinfandela.
Timothy Spelletich: Dva Zinfandela je, istina, teze prodavati, ali integritet nam nalaze da dva radimo, jer i radi se o dva razlicita vina, o grozdju uzgojenom pod razlicitim faktorima klime i tla...Godina 2001, zrelost grozdja bila je podjednaka, alkohol oko 16%. Zinfandel je vraski, ima ona svoja dva uha, dva koljenca, zovite ih kako hocete...zrelost bobica nece uvijek biti jednaka, negdje ce biti zrelije, negdje jos malo zelene...Zelene bobice – zelena aroma, to nije dobro za crna vina! Mi cekamo da sve potpuno sazriju, pa neka se neke malo i osuse, bit ce vise secera, vise alkohola. Ali na zinfandel treba jako paziti, osjetljiv je, nece vam oprostiti, nije kao cabernet sauvignon, tvrdoglav i zilav, njega mozete i malo ignorirati, ali ne zinfandel, njega morate kontrolirati, inace – pobjeze, bas kao nemirno dijete, nestasan je i nespokojan, ali bas kao sto takvu djecu vise volite od one dosadne, trome i nepokretne, tako je i sa zinfandelom uzitak raditi i od njega vino praviti.
Spelletichi su upravo u prodaju pustili svoj Zinfandel 2001. Mnogi bas takav, mladi, i vole, kaze Timothy i dodaje:”Ja sam uvijek volio govoriti, prije nego je bilo otkriveno njegovo hrvatsko porijeklo, dok su neki mislili da je mozda americko, iako se znalo da je iz Evrope doslo, ja sam govorio – bas zgodno, vidis, mlad Zinfandel i Amerikanci, isti su, nestrpljiv i jedan i drugi, ja to mogu reci jer i ja sam odavde.”
Sto Spelletichi od Zina traze, kakav stil gaje?
Timothy Spelletich: Za sva vina isti pristup imamo. Trazimo potpunu zrelost grozdja, sto ovdje, u sjevernoj Kaliforniji nije tesko, razmazeni smo malo, kod nas nema poplava, nema tuce. U vinima, zadrzavamo bogatstvo okusa i svjezinu. Nismo za malolakticko vrenje kod Chardonnaya, dobijamo tako punije vino, zadrzavamo prirodnu kiselost u njemu. Za Zin je isto – zreli, aromaticni grozdovi, ali prirodna kiselost, podrucje u podnozju Sierra Nevade to nam omogucuje...Nevjerojatan udio kiselina, ali vino je divno, zestokog okusa, ide sa svim jelima, trazimo u njemu, dakle, sve, kompletnu sliku.
Spelletichi se, u proizvodnji svojih vina, tri glavna nacela drze: znati kad poceti grozdje trgati, kad ga tijestiti, kad ga iz hrasta vaditi. Sva su tri jednako vazna, jer, za dobro vino, kaze Timothy, vinar samo jednu priliku godisnje ima. U berbi, dodaje, znanost puno ne koristi, Brix, pH vrijednost, njemu puno ne znaci, umjesto toga pouzdaje se u svoje “tajno oruzje,” obrazovani okus vlastite supruge. Kad ona kaze “Moze!,” grozdje se, rucno, bere. Svake godine ono je drugacije, to bas i jest, kaze Timothy, ono najuzbudljivije, najizazovnije. Oboje su u vinogradu tada od rane zore, svaki se grozd pomno pregleda, ako nije savrsen, vadi i baca. Tu, na licu mjesta, kad se vidi kakvo je grozdje Majka priroda te godine dala, odlucuju i kakva ce od njih praviti vina, nema stalnog, istog recepta. Ono sto za Spelletiche dalje slijedi, minimalna je intervencija – cisterna od nehrdjajuceg celika, hladno vrenje...tu, naglasava Timothy, znanosti dajemo prednost. Malo tanina, iz kozica i peteljki i sjemenki, to je dobro, previse – zlo! Blago presanje za Spelletiche je vazno, a onda - u hrastove bacve. Koriste i nove i stare, za Zinfandel od americke hrastovine. Za Chardonnay, hrast iz Tokaja, a za agresivniji Zin - agresivniji americki hrast.
Timothy Spelletich: Najlakse je praviti vina tako sto cete kupiti bacvu od skupe hrastovine, pustiti da vino odlezi u njoj 3 godine, jer potrosac, Boze moj, voli hrast, trazi oaky, oaky, oaky. Puno je teze znati kad vino iz hrasta izvaditi, tako da ono nema samo okus hrastovine nego i one svoje divne, vocne arome.
Hrast je, po Timothyju, samo pladanj na kojemu nesto servirate, ono sto servirate daleko je od pladnja vaznije. Neki mladi potrosaci u Americi, rekao je, cesto su neiskusni i misle da je komponenta hrasta u vinu najvaznija.
Vina Spelletich vina su predivne boje, ugodnog okusa i mirisa, s mnogim nijansama, svijeza i zivahna, bila bijela ili crna. Timothy kaze, sve je to zahvaljujuci minimalnoj intervenciji tijekom preradbe! Njegovi Zinfandeli imaju malo veci postotak alkohola. Berba 2000, s grozdjem iz vinograda Tima i Edieja Pembertona, vinogorje Shenandoah Valley – 17% alkohola! Timothy kaze – malo grije, ali ako imate snazno voce i kiselost, oni fino alkohol nose. Sudjelovao je s njim, u sijecnju, i na festivalu Zinfandela, u San Franciscu. Prisao mu je, kaze, jedan poznati vinar iz Nape: Hej, mali, tko si ti, daj da probam tvoje vino. Hm, divno je! Uh, sto to nisi popravio, sto to nisi izvadio?, rekao je, kad je, na etiketi, ugledao 17%. A zasto, odgovorio mu je Timothy, rekli ste da je divno. Bilo je ono, priznao mi je Timothy, i malo vise od 17%, bilo je 17.7! “Zasto bih ga slao u laboratorij. Njegovo je vrenje trajalo 4 mjeseca, da, opasno, ali sjajno se drzalo, zbog svoje strukture, zbog prirodne kiselosti, prosjecni pH mu je bio odlican, vino je samo sebe stitilo, pustio sam ga da svoje cini i fantasticno je izislo! Prodalo se brze nego bilo koje drugo nase.”
Za ZINFestival, na kojemu redovito sudjeluje, Timothy je rekao: Idealno mjesto i idealna prilika za svakog proizvodjaca Zinfandela, promice sortu, promice vino i zabavu, dobru volju medju ljudima. Bio je i na proslogodisnjem ZINposiumu i odusevljen bio vinima od plavca malog, ona koja su znanstvenici Pejic i Maletic donijeli sa sobom. Spelletich Cellars samo je 9 godina stara vinarija. Njena vina distribuiraju se, za sada, samo u Kaliforniji, ostalo prodaje preko Interneta. Konkurencija u Napi je, priznaje, ostra. Ali ako dobar proizvod radite, jedinstven, poseban, vino koje ima karaktera, ako se svake godine trudite nadmasiti onu prethodnu, ima u Napi, uz one velike i puno starije, mjesta i za nas mlade, za one bez nasljedjenih vinograda i dolara, rekao je, na kraju razgovora, Timothy Spelletich, sa suprugom Barbarom, vlasnik vinarije Spelletich Cellars.
