Novinarka Glasa Amerike Alisha Ryu razgovarala je jučer s generalom Williamom Scottom Wallaceom, zapovjednikom američkih snaga u Iraku. Donosimo izvatke iz tog intervjua.
Upitan što je bilo ključno za razmjerno brzu pobjedu nad iračkom vojskom, general Wallace je rekao da je najvažnija bila koordinacija između različitih dijelova oružanih snaga – kopnene vojske, zrakoplovstva, specijalnih postrojbi te mornarice. Koliko su pobjedi doprinijele britanske snage?
William Wallace: Njihova pomoć je bila ogromna, bili su vrlo uspješni na jugu Iraka. Britanci su odgovorni za situaciju u Basri, drugom po veličini gradu u zemlji. Od njih smo mnogo naučili. Pažljivo smo promatrali kako su riješavali probleme vezane uz humanitarni aspekt situacije, kao i njihove odnose sa civilnim stanovništvom.
General Wallace kaže da je Saddam Hussein vjerojatno mislio da će ulične borbe u urbanim središtima usporiti napredovanje koalicijskih snaga, dok će njegov režim time zadržati kontrolu nad većim gradovima. “To se nije dogodilo. Stanovništvo se vrlo brzo oslobađalo kontrole režima, a ulične borbe u koje smo ušli vrlo brzo smo dobili” – kaže general Wallace. Iračke elitne jedinice, Republikanska garda, brzo su uništene koordiniranim napdima iz zraka i s kopna. Tko za to ima najveću zaslugu?
William Wallace: Niti jedna od grana naše vojske nema isključivu zaslugu za pobjedu. Ovaj je sukob bio izvanredan primjer koordinacije, zajedničkog djelovanja i vrlo dobrog manevra. I na taktičkoj a i na operacijskoj razini.
Kada je postalo jasno da je poraz na vidiku, tisuće iračkih vojnika uniformu su zamijenili sa civilnom odjećom. Kako spriječiti mogući oružani otporm u budućnosti?
William Wallace: Kao prvo, oni su vrlo demoralizirani. Koalicija je iskazala potpunu superiornost na vojnom planu. Već ta činjenica spriječava mogućnost oružanog otpora. Gdje su svi ti ljudi sada? Vjerojatno su na ulici, čekaju – kao i svi drugi građani Iraka – da se osnuje prijelazna vlast, da sudjeluju u obnovi, da zemlja postane slobodna.
Upitali smo generala Wallacea – kakva je suradnja sa stanovništvom Bagdada?
William Wallace: Suradnja je vrlo dobra, iako je dobar dio suradnje često teško zamjetljiv. Nema mnogo otvorenih kontakata, ne zaustavljaju vas ljudi na ulici. Najčešće nas pozivaju individualni građani koji žele da se nešto učini na planu sigurnosti u njihovom dijelu grada. Građani nam također pomažu u lociranju naoružanja, sakrivenog eksploziva i općenito u raščišćavanju situacije.
Mnogi Iračani se još uvijek pribojavaju da će se režim Saddama Husseina možda vratiti, nakon što se Amerikanci povuku. Kako ih uvjeriti da se to neće dogoditi?
William Wallace: Ako Saddam nije mrtav, onda je vjerojatno u bijegu, mora se sakrivati 24 sata dnevno. Mislim da će proći izvjesno vrijeme da se ljudi uvjere da je sloboda postala stvarnost, njihova svakodnevica.
Mnogi Iračani, s druge strane, već sada traže okončanje – kako se zna čuti – “američke okupacije”. S jedne strane tu je dobrodošlica, a s druge – odbijanje...
William Wallace: Teško je govoriti o rokovima za postizanje određenih ciljeva... Sve ovisi o uvjetima, o poboljšanju situacije, o tome koliko će građani Iraka biti svjesni svoje obveze da trebaju preuzeti odgovornost za stanje u vlastitoj zemlji. Ne mogu vam dati određeni datum. Međutim, ja sam optimist, vjerujem da će naša nazočnost ovdje biti razmjerno kratka.