Linkovi

Izazovi obnove post-Saddamova Iraka (28/3/03) - 2003-03-27


Kad je predsjednik Bush objavio početak vojne akcije u Iraku, svijetu je pružio uvjeravanja da Sjedinjene Države, prema Iraku, nemaju nikakvih zlih namjera. “U Irak dolazimo,” rekao je tada predsjednik Bush, “poštujući njegovo pučanstvo, njihovu drevnu civilizaciju, njihovu vjeru. Prema Iraku nemamo nikakvih ambicija, osim ukloniti konkretnu opasnost i njegovom narodu dati mogućnost da preuzme kontrolu nad svojom zemljom.”

No, savjetnici predsjednika Busha priznaju da bi, uz pružanje humanitarne pomoći i pomoci koju bi možda mogli pružiti Ujedinjeni narodi, i vojna okupacija Iraka mogla biti potrebna neko vrijeme nakon završetka rata. U prilogu koji slijedi, Ted Landphair razgovara s dvojicom stručnjaka o lekcijama naučenima iz nekih ranijih američkih okupacija, o obnovi zemlje i održavanju mira.

Tijekom kongresne debate pred donošenje rezolucije o ratu u Iraku, demokratski senator Joseph Biden rekao je “skidanje Saddama s vlasti još će biti i lako, ali ono što poslije slijedi, to će biti teško.”

Miskel: Vojska nespremna za obnovu

James Miskel, stručnjak za poslijeratnu obnovu koji predaje na Ratnom koledžu američke mornarice u Newportu, u saveznoj državi Rhode Island, kaže da je angažman u poslijeratnoj sudbini zemalja opasna i skupa operacija:

"Koristimo za nju uvijek vojne snage, iako ja ne mislim da su one najbolje oruđe, one su zamišljene u druge svrhe. Ljudi moraju razumijeti kako je teško obnavljati zemlje. Kako je teško spriječiti da jedni druge ubijaju, da različite frakcije jedna drugu ne napadaju. Graditi sustave i strukture u lokalnim gospodarstvima, kako bi ljudi imali interesa i udjela u njima jednom kad ih mirovne snage napuste, težak je i složen poduhvat.”

Profesor Miskel smatra da će duža vojna okupacija Iraka biti potrebna ako ni zbog čega drugoga onda zbog obuzdavanja i suzbijanja lokalnih sukoba i osveta. On, međutim, očekuje da će rekonstrukcija Iraka biti lakša i brža od obnove Afganistana: "Irački je srednji stalež brojniji i veći, i pismenost je na visoj razini. Izvori nafte tu su i ostaju, lako je zemlju opet povezati sa svjetskim tržištima, brže nego u slučaju Afganistana, jer Afganistan s njima ni prije nije bio povezan, nije imao baš puno ni ponuditi svjetskoj zajednici, dok Irak itekako ima što za prodavati.”

Da bi se umirilo one koji misle da se rat u Iraku vodi zbog nafte, profesor Miskel predlaže da netko drugi osim Sjedinjenih Država, OPEC, možda, odluči koliko iračke nafte se može i smije prodavati dok traje američka poslijeratna okupacija.

Jennings: Obnova će trajati osam do deset godina

Ray Jennings iz Instituta za mir, neprofitne savezne ustanove osnovane od strane Kongresa Sjedinjenih Država, upravo je završio podužu analizu najvjerojatnijeg puta kojim će Irak poći u razdoblju poslije rata. Uspoređujući to razdoblje s onim američke obnove Afganistana te Japana i Njemačke nakon drugog svjetskog rata, Ray Jennings kaže da će u Iraku posao biti teži i trajati duže nego što je bilo tko planirao:

"Okupaciju Njemačke i Japana američka je javnost primila kao nešto nesretno, ali nužno kako bi se kraju privela jedna teška povijesna epizoda. Ali ovo sada, to nije isto. Više je neizvjesnosti i neodlučnosti sada. Naročito u međunarodnoj areni gdje prevladava sumnja u ispravnost sadašnje akcije. Na tijek vojne kampanje to i ne mora imati utjecaja, ali svakako će imati kad se riječ povede o milijardama dolara svakog mjeseca za poslijeratnu obnovu Iraka koja može potrajati i osam do deset godina.”

Kritični će dani biti oni odmah po završetku neprijateljstava, jer morat će biti uspostavljeni stabilnost, sigurnost i vladavina zakona. U protivnom propast će mjeseci i mjeseci brižnog poslijeratnog planiranja. Bude li u prvim danima nakon rata uspostavljena čvrsta i pravedna kontrola, i demokratizacija će onda biti moguća, prema riječima profesora Jenningsa. Čak, dodao je, i u tradicionalno represivnom društvu poput iračkoga. No, za uspješan ishod, naglasio je Jennings, bit će važna pomoć Ujedinjenih naroda: "Može biti da će Sjedinjene Države donekle popraviti štetu na diplomatskom planu, među mnogima od naših tradicionalnih saveznika, od kojih će se i tražiti unilateralna podrška za multilateralnu nazočnost u Iraku. To primjerice, moze značiti da će Ujedinjeni narodi ustanoviti vlast sličnu onoj na Kosovu pa američka vojna neće biti dugo potrebna.”

Chesterman: Američka averzija prema obnovi Iraka će jačati

Mnogo je i drugih koji također smatraju da će prvi dani nakon rata biti od najkritičnijeg značaja. Simon Chesterman, s Međunarodne akademije za mir, u New Yorku, već je pisao na temu tipične američke nestrpljivosti kad su u pitanju rezultati. Ono što on zove “prirođenom američkom averzijom ka obnovi zemalja” moglo bi, po njegovim riječima, ojačati kad se Amerika okrene više ka sebi i domaćem planu, pred predsjedničke izbore, za manje od dvije godine.

Kolumnist New York Timesa Bob Herbert, podsjeća da u poslijeratni Irak neće biti uvučeni samo američka vojska i dužnosnici vlade nego i privatne kompanije koje će obnavljati naftne izvore i ponovno graditi infrastukturu, tijekom rata mozda teško oštećenu.

I mnogi drugi promatrači upozoravaju da su izazovi zastrašujući – ne samo kad je riječ o obnovi infrastrukture i pružanja pomoći žrtvama rata već i o lako zapaljivoj mješavini suparničkih skupina, unutar i izvan Iraka.

XS
SM
MD
LG