Kako ćemo znati da smo u Iraku zaista pobijedili? – pita se u New York Timesu Thomas Friedman, vanjskopolitički komentator tog lista. On navodi šest kriterija za pobjedu. Prvo – zauzimanje Bagdada, ali bez razaranja velikih razmjera. Drugo, Saddam mora biti ili ubijen ili zarobljen ili u izgnanstvu. Treće, irački otpor ne bi smio prerasti u svenarodni otpor. Četvrto, očuvanje teritorijalne cjelovitosti zemlje. Peto - novo autohtono iračko liberalno čelništvo. I šesto – novu iračku vladu trebaju kao legitimnu prihvatiti arapski i drugi muslimanski susjedi.
Ako se ovi kriteriji ispune, smatra komentator New York Timesa, politički ciljevi ovog rata bili bi postignuti. Ako se ne ispune, “svi ćemo biti izgubljeni u pješčanoj oluji” – piše Thomas Friedman. On smatra da nije dovoljno zamijeniti Saddama Husseina nekim sličnim autokratom, već u Iraku treba stvoriti “civiliziranu vlast, koja će biti odgovorna vlastitim građanima.” Uz to, na čelni položaj u zemlji treba doći osoba koja je proživjela Saddamovu diktaturu, a ne neki irački disident koji je posljednja desetljeća proveo u inozemstvu – piše Thomas Friedman.
Američki dnevnici objavili su i niz drugih komentara vezanih uz koalicijske operacije u Iraku, post-ratno razdoblje u toj zemlji, te podrijetlo nekih anti-ratnih organizacija, koje ovih dana najavljuju još žešće anti-ratne demonstracije.
Veleposlanik David Scheffer, koji je u vladi predsjednika Billa Clintona bio odgovoran za problematiku ratnih zločina, piše o kažnjavanju dužnosnika Saddamova režima, nakon što koalicijske snage zauzmu Irak. “Ovo pitanje nameće loš tretman naših ratnih zarobljenika, kojim iračke vlasti krše međunarodno pravo” – piše u Washington Postu ovaj bivši dužnosnik Državnog tajništva.
Na razini zemlje, treba organizirati sustav vojnih sudova, dok bi glavnim čelnicima, koji budu zarobljeni trebao suditi ad hoc međunarodni kazneni tribunal, poput onog za bivšu Jugoslaviju ili Ruandu. Zločini iračke diktature u potpunosti se mogu usporediti s bivšoj Jugoslavijom ili Ruandom. “Sumnjam da bi u Vijeći sugirnosti itko podržao ideju nekažnjavanja iračke vrhuške. Osim toga, Washington bi se pokazao velikodušnim u pobjedi, dajući nadležnost nad zarobljenim Iračanima jednom međunarodnom tijelu” – piše u Washington Postu David Scheffer.
Kolumnistica Washington Timesa Diane West kritizira američki anti-ratni pokret, koji se, kako tvrdi, potpuno stavio na stranu iračkog diktatora. To ne čudi – tvrdi ona: glavni organizator prosvjeda je krovna skupina ANSWER – koja je dio Svjetske radničke partije, američke podružnice sjevernokorejskog komunističkog režima.
Diane West navodi poziv nekih od ratnih aktivista, da se “iz faze prosvjeda prijeđe u fazu otpora.” Neke od anti-ratnih organizacija najavile su demonstracije na samo na gradskim trgovima i ulicama već i pred električnim centralama, vodovodima, naftnim kompanijama, lokalnim burzama. “Američke neprijatelje takve bi akcije sasvim sigurno razveselile. Osim toga, ti su objekti, pretpostavljamo, od posebno interesa i za teroriste” – piše Diane West. Vlasti su najavile da su spremne i pucati, kako bi zaštitile te objekte. “Smrtonosna sila, za smrtno ozbiljno vrijeme” – komentira ovu najavu vlasti u Washington Timesu Diane West.
