Američki tisak objavljuje niz komentara koji analiziraju način na koji američke oružane snage vode rat u Iraku, kao i prezentaciju tog rata putem televizije.
Ralph Peters, umirovljeni časnik američke vojske u Washington Postu kritizira – kako kaže – “pogrešnu ratnu strategiju u Iraku”. Za nju on smatra odgovornim ministra obrane Donalda Rumsfelda. “Šokirati i ispuniti strahopoštovanjem možda možete zemlju poput Belgije - što se vidjelo na primjeru Blitzkriega. Međutim, očito je da pri planiranju u obzir nije uzeta priroda Saddamova režima” – piše Ralph Peters. On kritizira – kako kaže - Rumsfeldov odveć teoretski pristup ratu. Precizno navođene rakete, varke psihološkog rata i specijalne postrojbe mogu mnogo učiniti, ali na kraju – neprijatelja treba ubiti, a to se najčešće događa tek kad se s njim nađete oči u oči – piše Ralph Peters.
Donald Rumsfeld na to nije računao, jer on pogrešno smatra da je vrijeme pregazilo navodno "staromodne" rodove vojske – pješaštvo, topništvo, oklopne jedinice. Zbog toga, piše Ralph Peters, u Iraku su danas naše kopnene snage prilično tanke – jednostavno, nema ih dovoljno. Vojnika je u Iraku više od dva puta manje nego u prošlom Zaljevskom ratu. Ralph Peters kritizira strateški plan Pentagona koji zamišlja da se ratovi vode isključivo iz zraka. “U ratu ne pobjeđuju oni koji su sposobni šokirati neprijatelja, već oni koji su ga spremni ubiti” – piše u Washington Postu Ralph Peters.
Informacija kao oružje
Američki pisac Lucian Truscott u New York Timesu analizira odnos američke vojske i medija. U Zaljevskom ratu 1991., vojska je novinare držala podalje od akcije. U ovom, “drugom iračkom ratu” – novinari putuju s vojskom, dapače postali su gotovo dio nje. “Vojska je svjesna da ne može kontrolirati medije, međutim konačno je shvatila da ih može dobro iskoristiti” – piše Lucian Truscott, po profesiji pisac koji je diplomirao na vojnoj akademiji West Point.
Obje strane koriste informaciju kao oružje. Američka televizija otvoreno izvještava o ratnim operacijama, kretanju vojnih postrojbi, karakteristikama pojedinog naoružanja, kamere prate djelovanje pojedinih jedinica. Uz informiranje javnosti, takav postupak ima i drugi cilj – uvjeriti iračku stranu, koja također gleda CNN, u besmislenost otpora.
Međutim, povezujući se s medijima tako blisko, Pentagon je na kocku stavio mnogo. Televizijom se naime služe i Iračani. Njihova je televizija pokazala snimke američkih ratnih zarobljenika, kao i poginule američke vojnike. Što bi još moglo biti opasnije - irački gerilci koji se bore iza američkih linija trebaju samo uključiti vlastiti satelitski prijemnik, kako bi doznali gdje im se nalazi neprijatelj – piše u New York Timesu Lucian Truscott.
"Rat je pakao; javnost o tome treba biti potpuno informirana"
Američka televizija odlučila je ne prikazati iračke snimke američkih ratnih zarobljenika, a niti leševe poginulih vojnika. Snimke je u svijet odaslala arapska televizijska mreža al-Jazeera. Jerry Lanson, profesor novinarstva na Koledžu Emerson u Bostonu smatra da je snimke, makar kako neugodne one bile, američka televizija trebala prikazati. “Rat je pravi pakao i mediji njegovu stvarnost moraju pokazati” – piše u Christian Science Monitoru Jerry Lanson.
On kritizira američkog predsjednika koji je rekao da takav tretman ratnih zarobljenika predstavlja kršenje Ženevske konvencije, dok zaboravlja da je i “američka televizija prikazivala lica iračkih vojnika koji su se predali.” “Rat u svakom slučaju nije lijep, on nije nalik video igri – kako se činilo nakon Zaljevskog rata 1991.. Zbog toga, američka javnost mora dobiti potpunu sliku onog što se događa” – piše u Christian Science Monitoru Jerry Lanson.