Irak je zemlja mnogih etničkih i vjerskih skupina. Najbrojnija među njima, s oko 60 posto, su šijitski muslimani, od kojih su mnogi teško propatili pod režimom Saddama Husseina. Čelnici šijitskih muslimanskih zajednica u Americi brižno prate zbivanja u njihovoj negdašnjoj domovini. Nadaju se da je blizu kraj patnji njihovih sunarodnjaka te da će Irak postati pravedna i slobodna zemlja.
U New Yorku, imam šejk Fadhel Al-Sahlani, čelnik najveće šijitske vjerske zajednice u Americi, pažljivo prati na televiziji sve vijesti o vojnoj kampanji, koju predvode Sjedinjene Države. Kaže da je izgubio telefonsku vezu sa svojom vlastitom obitelji, u Basri, na jugu Iraka. Zabrinut je zbog mogućih žrtava među nevinim civilima. Ali, kaže, podržava sve napore protiv režima Saddama Husseina zbog patnji koje je, pod njim, proživio irački narod:
"Protivimo se ratu, osim u slučaju kada je to posljednje rješenje da se ukloni ova rak-rana. Ovo je posljednja opcija i može se, kao takva, opravdati. Molimo se Bogu da rat bude što kraći, da Iračani da dobiju novu vladu koja bi slijedila ljudske zakone, i živjela u miru sa svojim susjedima i drugim zemljama svijeta."
Već dvanaest godina, šejk Al-Sahlani živi u New Yorku, gdje je na čelu šijitskog muslimanskog centra, koji čini oko pet tisuća obitelji, ponajviše podrijetlom iz Pakistana, Indije, Libanona i Afganistana. Iz vremena dok je još živio u Iraku, imam se sjeća kako je Saddam Hussein tražio od vjerskih čelnika da ga hvale u svojim propovjedima. Oni koji to nisu učinili, bili bi zatvoreni, mučeni ili bi jednostavno nestali. Kaže da zna najmanje dvadeset-petoricu vjerskih čelnika koji su netragom nestali.
Šejk Al-Sahlani žali što Sjedinjene Države nisu podržale propali ustanak šijita i Kurda protiv režima Saddama Husseina, 1991, nakon kojeg su tisuće bile pobijene, a deseci tisuća su izbjegli iz Iraka: "Sada, međutim, isti je cilj i za Iračane i za Sjedinjene Države i vrijedi se prisjetiti stare izreke: 'Neprijatelj mog neprijatelja moj je prijatelj.' Imamo istog neprijatelja, a to je Saddam. U tom smislu, mi smo prijatelji. Nakon toga, tko zna.
Šejk Al-Sahlani kaže da većina Iračana želi da obnovu poslijeratnog Iraka predvode Ujedinjeni Narodi: "Nakon rati, mi Iračani željeli bismo vladati vlastitom zemljom na demokratski način koji je u skladu s našim pogledima, našim vjerskim uvjerenjima, našim tradicijama. Ne bismo željeli da nam itko nameće neku vrstu vladavine."
Šejk Al-Sahlani vjeruje da okviri demokratskog Iraka mogu biti postavljene za oko godinu dana. On isto tako vjeruje da sve iračke razne etničke i vjerske skupine mogu živjeti u miroljubivoj koegzistenciji kada jednom ne bude Saddama.