Premda u Sjedinjenim Državama Dan Svetog Patricka nije službeni praznik, velik broj građana ga svejedno slavi. Pritom to nije samo oko četrdesetak milijuna Amerikanaca koji vuku korijene sa Smaragdnog otoka, odnosno Irske, nego se i priličan broj drugih razveseljava u paradama i veselicama u pubovima, uz, naravno, obvezno irsko pivo. Proslavi se, eto, pridružujemo i mi s nekoliko riječi o svecu koji inspirira tako vedru slavu.
Budući sv. Patrick, svetac zaštitnik Irske, rođen je u Walesu, negdje oko 385-te godine. Ime mu je bilo Maewyn, a, kako je ostalo upamćeno, prvih šesnaest godina života bio je vrlo daleko od svetačkog statusa - ustvari, nije ni bio kršćanin; bio je pagan. U to doba, skupina irskih razbojnika poharala je njegovo selo i prodala ga u ropstvo, gdje se prvi puta osjetio kršćaninom. Nakon šest godina pobjegao je iz ropstva, prešao kanal La Manche i otišao u samostan svetog Germaina, gdje je, sljedećih 12 godina, učio pod biskupom od Auxerrea.
Tijekom tih godina shvatio je da je njegov pravi poziv obraćanje pagana kršćanstvu. Želio se vratiti u Irsku, ali su crkveni oci umjesto njega tamo poslali budućeg svetog Palladiusa. Palladius je, međutim, nakon dvije godine odlučio širiti kršćanstvo u Škotskoj, tako da je Patricku, koji je u međuvremenu preuzeo to kršćansko ime, bio otvoren put da postane drugi biskup Irske.
Pokazao se vrlo uspješnim u preobraćanju pagana, izazvavši priličan gnjev keltskih druida. Nekoliko je puta bio zatvaran, ali je svaki puta uspio pobjeći. Proputovao je čitavu Irsku, osnivao samostane, škole i crkve, koje su mu pomagale u širenju kršćanstva. Njegova je misija u Irskoj trajala trideset godina, nakon čega se umirovio. Umro je 17. ožujka 461. godine. Otada, taj se dan slavi kao Dan svetog Patricka.
Uz ovog je sveca vezano i mnogo legendi, od kojih mnoge vjerojatno nemaju mnogo veze sa stvarnim povijesnim zbivanjima. Jedna od njih je da je uskrsavao ljude iz mrtvih. Druga je da je s vrha planine održao propovijed koja je privukla sve zmije u Irskoj; naravno, u Irskoj nikada niti nije bilo zmija, tako da mnogi smatraju da se radi o metafori za preobraćanje pagana.
Tradicionalni simbol vezan uz Dan svetog Patricka je djetelina, što ima znatno čvršće temelje u predanju. Navodno je sveti Patrick koristio trolisnu djetelinu da bi objasnio sveto Trojstvo, pokazujući kako Otac, Sin i Duh Sveti mogu opstojati kao zasebni elementi istog entiteta. Njegovi su sljedbenici usvojili običaj nošenja djeteline u zapućku na dan kojim mu se odaje počast.
Običaj slavljenja Dana svetog Patricka došao je u Sjedinjene Države 1737. godine. To je bila prva godina u kojoj je on javno slavljen u Bostonu, u krugu useljenika iz Irske. Godine 1762. održana je prva parada na Dan svetog Patricka u New Yorku. Do danas, ta je parada, tvrdi se, postala najveća takve vrste u svijetu - ovog vikenda oko stotinu pedeset tisuća ljudi je marširalo osam kilometara uzduž Pete Avenije, a deseci tisuća su mahali s pločnika. U Chicagu, u počast svetom Patricku čak se pušta zelena boja u rijeku. Danas je u Americi, zaista, svatko pomalo - Irac.