“Washington Post” posvećuje opsežan članak na naslovnici ulozi uvjerenja i vjere u odlukama predsjednika Busha glede Iraka. Predsjednik je – piše “Post” – pred najvećim rizikom svoje karijere, no on mogući rat protiv Iraka doživljava ne kao politički rizik, već kao povijesnu neizbježnost. Njegovi najbliži suradnici kažu da su teroristički napadi na New York i Washington dali ne samo novo značenje njegovom boravku na dužnosti predsjednika, već i novu svrhu njegovom životu. Svoje je čelništvo počeo – piše washingtonski dnevnik – doživljavati kao sudbinu, odnosno kao Božju volju. Mnogi kažu da je predsjednik uvjeren da ga u odlukama vodi Božja volja, no drugi njegovu odlučnost u prijelomnim trenucima pripisuju njegovom temperamentu, koji oštro razlikuje dobro od zla.
“Los Angeles Times” piše da ispitivanje nedavno uhvaćenog pripadnika al-Qaide Khalida Shaikha Mohammeda stavlja američke vlasti pred taktičku i moralnu dilemu. Vlastima se, naime, pruža prilika da dobiju podrobne informacije o funkcioniranju al-Qaide, no uz koju cijenu. Američki dužnosnici kažu da Mohammeda nitko neće fizički mučiti, no da će se pri ispitivanju koristiti prihvaljive tehnike, kao što su lišavanje od sna i svjetla, te privremeno uskraćivanje hrane, vode i liječničke skrbi. Ipak, mnogi priznaju da se u slučajevima kada ispitivanje može dati vrlo važne podatke za sigurnost, ponekad gubi granica između prihvatljivog i neprihvatljivog – piše “Los Angeles Times”.
I za kraj izdvajamo članak iz “New York Timesa” o nostalgiji u bivšoj Jugoslaviji za imenom “Jugoslavija”. Kako javlja “Timesov” dopisnik iz Beograda, mnogi se slažu da je “Zajednica Srbija i Crna Gora” prilično nezgodno ime i da neće dugo trajati. Jedne su beogradske novine na dan ukidanja stare federacije napisale: “Zbogom Jugoslavijo. Živjet ćeš u povijesti i u sjećanju generacija koje su rasle, živjele i krvarile pod tvojim imenom.” Unatoč nostalgiji, mnogi vjeruju da niti nova zajednica – bez zajedničke ekonomije, pravnog sustava, valute, pa i državnih znakova - neće potrajati.