U Sjedinjenim Državama je prilično rašireno vjerovanje kako su vodeći mediji pod snažnim utjecajem liberala. Nova knjiga Erica Altermana Kakvi liberalni mediji? tvrdi da je u pitanju običan mit i neistina. Po autoru ove knjige, s usponom konzervativne ideologije i agresivniji glasovi s desnice povećali su svoju nazočnost u medijima.
Ideja da u Americi ljevičari kontroliraju medije nije nova, a novi zamah kao da je dobila 2001. godine kad je dugogodišnji dopisnik televizijske mreže CBS Bernard Goldberg napisao knjigu Pristranost u kojoj tvrdi da liberali u medijima iskrivljuju sliku američke politike. Knjiga Erica Altermana pokušavo opovrgnuti tvrdnje iz Goldbergove knjige i odlazi i korak dalje tvrdeći da su tzv. bastioni liberalizma kao što su list Washington Post i televizijska mreža ABC uznemireni prigovorima o liberalizmu i pristranosti tako da su zapravo počeli biti sve suosjećajniji prema konzervativcima i njihovim stajalištima.
Pitanje koje obje knjige postavljaju jest jesmo li zbog bilo čije pristranosti lišeni mogućnosti da saznamo istinu i ako jesmo, čija je to odgovornost? Krajnosti iz obje knjige mogle bi se podvesti pod dva pitanja - da li liberali koje se označava kao one koji upravljaju redakcijama i radijskim i televizijskim postajama obmanjuju javnost? Ili jesu li konzervativci izmislili medijsku pristranost kako bi konsolidirali svoju političku bazu? Vatrenost ovakih argumenata je razumljiva, uzme li se u obzir u kolikoj su mjeri mediji postali sastavni dio naših života tako da bez obzira gdje se točno nalazili u političkom spektru, pitanje pristranosti medija nije takvo da bi se moglo ignorirati.
Kritike koje dolaze s desna pozivaju se na argument da ljevičarska pristranost uništava kvalitetu izvještavanja i političkog dijaloga u zemlji. Svojom knjigom Kakvi liberalni mediji? Eric Alterman ne samo da se suprotstavlja ovakvim prosudbama, već pokušava i ponuditi uvjerljivu procjenu da je realnost političke pristranosti u medijima upravo suprotna tome. Po njemu, pojedini novinari ne diktiraju način na koji se izvještava o nekim događajima, već korporativno ustrojstvo neke medijske organizacije - bez obzira radilo se o tiskanim medijima ili televiziji - određuje što ćemo vidjeti ili pročitati u medijima. To isto ustrojstvo, u puno većoj mjeri negoli određene ideologije uglednih ljudi iz medijskog biznisa, definira trenutačno stanje medija. A to je i ono što Alterman opisuje kao konzervatvnije od onog što su kritičari na desnici spremni priznati.
Kritičar časopisa Kirkus Reviews kaže da iako se Alterman žestoko oborio na primjedbe o ljevičarskoj pristranosti medija, nije odgovorio na jedno vrlo važno pitanje: zašto neznanje nadmašuje ideologiju. Eric Alterman vjeruje kako bi mediji morali imati određenu nadgledajuću ulogu, biti agresivni u osiguravanju vijesti, osporavanju vlasti i iskreni glede vlastitih interesa u nekom određenom pitanju. Autor knjige Kakvi liberalni mediji? piše da većina novinara zna relativno malo o onom o čemu piše. To se po njemu ogledalo na unutarnjepolitičkom planu nakon predsjedničkih izbora 2000. i na međunarodnom planu od Bosne i Hercegovine do Iraka, kad novinari jednostavno nisu postavljali političarima teška pitanja.
Nažalost, napominje autor prikaza knjige u časopisu Kirkus Reviews, autor ne nastavlja razlagati ovo temeljno pitanje. A isto tako ni činjenicu da je televizija u Americi odavno napustila ozbiljno novinatrstvo, a da su u drugim medijima kritičari i skeptici rijetki, što je jamačno loša vijest za one koji vjeruju u vibrantni informativni tisak kao jedne od temeljnih postavki demokracije.