Pritisak među vršnjacima, prepisivanje i razredni nasilnici – sve su to problemi koji mnoge školarce dovode pred moralne i etičke dileme. Da bi pomogle djeci koja se nose s takvim dilemama, mnoge škole u svoje nastavne planove i programe sve češće uvrštavaju oblikovanje karaktera. No, jedna osnovna škola u Denveru u Coloradu već i učenicima prvih razreda osigurava nastavu u etici.
Nakon što desetogodišnjaci iz petog razreda pozdrave svoju učiteljicu, okupljaju se oko Michaela Sabbetha, roditelja jednog od njih, koji im drži sati iz etike. Gospodin Sabbeth, inače odvjetnik, drži nastavu iz etike u osnovnoj školi Cherry Creek u Denveru, već preko deset godina, otkako mu je sin krenuo u prvi razred. Nastavni plan i program razradio je s upravom škole i školskim psiholozima. Kako kaže, iako mnogi šestogodišnjaci ne razumiju etička pitanja kao studenti s Harvarda, ipak imaju koristi od njegovih satova.
"Djeca žele učiti, žele da se pred njih postavljaju novi izazovi. Djeca žele svašta znati i žele misliti svojom glavom. Iznad svega, vole da ih se poštuje i da se njihov glas čuje," rekao nam je.
Bez obzira predaje li u prvom ili u petom razredu, gospodin Sabbath trudi se da gradivo učini razumljivim i da potakne djecu da razmišljaju. Na primjer, učenicima petog razreda objasnio je pojmove kao što su autonomija i nepovredivost života. Učenici također razgovaraju o sedam etičkih načela, koja uključuju karakter, izbor, suučešće, posljedice, hrabrost, savjest i kompententnost. Gospodin Sabbeth pomaže djeci da razviju svoju savjest kroz primjere, kao što je priča o Njujorčanki Kitti Genovese, kojoj nitko nije pomogao kada je 1964. napadnuta. Djeca objašnjavaju da je gospođa Genovese ubijena, zato jer nitko nije želio zaustaviti napadača naoružanog nožem. "Zvala je u pomoć, ali nitko joj nije došao pomoći," kaže jedna djevojčica.
Djeca zaključuju da susjedi napadnute žene nisu bili dovoljno hrabri, kompetentni i suosjećajni da bi spasili njen život i zaštitili “nepovredivost života.” Mališani, međutim, također uče da čovjek može biti etičan, a da se ne dovede u opasnost. Na primjer, kaže gospodin Sabbeth, čovjeku koji se utapa može se dobaciti pojas za spasavanje. No, ukoliko to ne pomogne, treba li dijete skočiti u vodu? Učenici zaključuju da je bolje pozvati čuvara. Isto tako, za svako dijete bi bilo opasno da se pokušalo suočiti s napadačem Kitty Genovese. Ipak, i u takvoj situaciji – kako objašnjava jedna djevojčica - pruža se etičan izbor.
"Mi, djeca, ne bismo izišli pomoći gospođi Genovese, ali bismo mogli pozvati policiju. Doduše, policija bi vjerojatno stigla prekasno," kaže jedna djevojčica.
Da bi djeca bolje razumjela posljedice svojih izbora, gospodin Sabbeth priča im priču o ženi koja je na plaži našla tisuće naplavljenih morskih zvijezda. Počela ih je vraćati u more, a zatim joj je jedan prolaznik rekao da to nema smisla, jer ih ne može sve spasiti. Na to je jedno dijete spomenulo priču Hansa Christiana Andersena “Djevojčica sa žigicama”. Djeca zaključuju da bi se djevojčica možda spasila od smrti da je barem jedan prolaznik od nje kupio makar jednu žigicu. Gospodin Sabbeth hvali učenike i njihovo zaključivanje. Zatim jedan dječak diže ruku.
"To se može usporediti s terorističkim napadima od 11. rujna. Vatrogasci nisu mogli spasiti sve ljude u zapaljenim neboderima, ali oni koje su spasili, ipak su preživjeli," komentira.
Tijekom godina, Michael Sabbeth radio je s više od pet stotina učenika. Trenutno radi na knjizi o moralnom obrazovanju djece, no namjerava i dalje držati satove etike u lokalnoj osnovnoj školi.
