Otprilike pola afro-americkog stanovnistva New Yorka zivi danas u cetvrti Harlema. Crnacka je postala jos pocetkom proslog stoljeca, u razdoblju izmedju 1910. i 1920. godine, kad je trziste nekretninama propalo i na stotine praznih zgrada ostalo. Iz juznih je drzava, u potrazi za boljim zivotom – vecom zaradom i vecom slobodom, bas tada nekako, na sjever krenulo na tisuce crnaca. Vlasnici napustenih i praznih zgrada pozurili su da ih, po niskim cijenama, ponude novopridoslima.
Do 1914, njihova je brojka dosegla 50.000; deset godina kasnije, ona je vec bila cetiri puta veca. Medju njima, nasao se i niz umjetnika – glazbenika, pisaca, pjesnika, slikara, arhitekata, intelektualaca...koji su, trazeci odgovora na pitanje: Sto to znaci biti crnac i Amerikanac?, zaceli umjetnicki pokret poznat pod imenom Harlem Renaissance, harlemski preporod.
Jazz i literatura bili su njegova dva najsnaznija izraza. Pisci Langston Hughes i William du Bois i James Weldon Jones, slikar Aaron Douglas, kiparica Augusta Savage, spisateljica i antropologinja Zora Neale Hurston, glazbenici Cab Calloway, Duke Ellington, Ella Fitzgerald.....samo su neka od sjajnih imena na vrhuncu tog pokreta, 20-ih godina, kad je njegov intelektualni i kulturni, a preko njih i politicki, utjecaj i bio od velikog znacaja.
Otvorena su u Harlemu bila, u to vrijeme, i neka od legendarnih mjesta za zabavu bijelaca. Apollo Theater, otvoren 1913, samo je za bjelacku publiku bio, sve do 1934. Mnoga su slavna imena u njemu zapocela svoje karijere – Ella i Billie Holiday i Sarah Vaughn, poslije James Brown, Jackson Five.....
Slavni Cotton Club bio je mjesto u kojemu su, takodjer iskljucivo za zabavu bijelaca, nastupala mnoga druga – Louis Armstrong, Bessie Smith, Eubie Blake, Ellington, Josephine Baker, Lena Horne.... Najbolji orkestri vremena zabavljali su plesace u Savoy Ballroom, najvecoj i najljepsoj plesnoj dvorani, poznatoj i pod imenom “Home of Happy Feet.” Savoy je uvijek imao dva orkestra kako glazba nikad ne bi prestajala.
Njegov pod, od javora i mahagonija, morao se svake godine mijenjati, tri puta! Savoya nema vise, na njegovom je mjestu danas stambena zgrada. Mjesto na kojemu je Cotton Club bio, samo blok dalje, nicim nije obiljezeno. Novi, pod istim imenom, danas je samo turisticka atrakcija. Apollo Theater samo je djelimice obnovljen, njegova popularnost, u medjuvremenu, takodjer je opala. Harlemski preporod, taj izvanredni trenutak u zivotu Harlema, trajao je negdje do pocetka drugog svjetskog rata. Posljedice predratne gospodarske krize, u mahom ce se siromasnom Harlemu osjecati jos desetljecima. Po zavrsetku rata, povecana mobilnost crnaca mnogima je omogucila da “dzunglu na asfaltu” zamjene zivotom u njujorskim predgradjima. Broj stanovnika Harlema je opao, broj zatvorenih businessa se povecao, s njim i broj nezaposlenih crnaca i siromastvo Harlema.
Nakon nereda, 60-ih godina, imena nekih njegovih glavnih ulica promijenjena su – Lenox Avenija u bulevar Malcolma X-a, Sedma avenija u bulevar Adama Claytona Powella, Osma u bulevar Fredericka Douglassa, 125. Ulica u bulevar Martina Luthera Kinga, premda ih svi jos uvijek zovu njihovim starim imenima. A droga, ocaj, kriminal, besposlenost, raspad obitelji i njenih vrijednosti...nastavili su najedati drustvenu strukturu Harlema.
Rijec je nizozemska, jer tom dijelu Manhattana, sjeverno od danasnjeg Central Parka, kupljenom 1626, od lokalnih Indijanaca, nizozemski guverner Peter Stuyvesant dao je, 1658, ime Nieuw Haarlem, po mjestu njegove domovine. Danas je Harlem nesluzbeno podijeljen na tri dijela – Central i West Harlem koji proteze se otprilike od 110. Ulice, od sjevernog kraja Central Parka, do 155. Ulice.
Hudson rijeka mu je zapadna granica, Peta avenija istocna. East Harlem, uglavnom Latino cetvrt, proteze se od Madison avenije do Harlem rijeke i na jug, do 96. Ulice. Prema popisu stanovnistva iz 2000. godine, u Harlemu zivi oko 337.000 ljudi.
Tijekom prva dva stoljeca ruralno podrucje u kojemu su neki od najbogatijih Njujorcana gradili svoja seoska imanja, Harlemom ce kasnije, bas kao i drugim urbanim cetvrtima proci valovi raznih imigranata. Nizozemskih, engleskih, njemackih, zidovskih, irskih, talijanskih....
Izgradnjom nadzemne zeljeznice, 80-ih godina 19. stoljeca, Harlem postaje dostupan onima iz nizih dijelova Manhattana i prije nego ste ce postati slavna crnacka cetvrt New Yorka, Harlem je “u modi” kod mnogih bijelaca. Dva gradonacelnika New Yorka – Thomas Gilroy i Robert van Wyck, u Harlemu su zivjela, i mnoga otmjena obitelj protestanata, i politicki dobro povezana rimokatolicka, i mnoga istaknuta zidovska imena, ukljucujuci ona slavna brodvejska - Richarda Rodgersa, Lorenza Harta i Oscara Hammersteina.
Ali onaj izvanredni crnacki trenutak u povijesti Harlema, zvan Harlem Renaissance, trenutak koji je trajao oko dva desetljeca, ostavio je dovoljno u nasljedje da i danas inspirira mnoge afro-americke umjetnike. Mnogi govore o drugom preporodu Harlema. Mnogi govore i da se danasnja kulturna scena Harlema nikako usporediti ne moze s onom 20-ih i 30-ih godina proslog stoljeca. Ali nakon drustveno i gospodarski teskih vremena, u Harlemu je, 80-ih i 90-ih godina, pocela obnova i toj, jednoj od svijetu najpoznatijih afro-americkih zajednica, vracaju se mnoga slavna imena.
Pjesnikinja Maya Angelou, jedan od najvecih intelektualaca Amerike, profesor Harvarda, Henry Louis Gates, slavni kosarkas Kareem Abdul-Jabbar, mnogi drugi crnacki aktivisti, umjetnici, znanstvenici. Drugi preporod Harlema, kulturni, umjetnicki i ekonomski, poprima svoj oblik i vidljiv je gotovo na svakom od njegovih uglova. Ali on je danas raznolikijeg etnickog sastava, bas kao sto je, u medjuvremenu, postala i zajednica Harlema.
Uz afro-americku tu je i ona zaapadnoafricka, haicanska, dominikanska, portorikanska, salvadoranska, irska i talijanska takodjer. Businessi se u Harlem vracaju, kriminal je, statistike govore, u padu, njegova predivna arhitektura opet je zasjala u svom punom sjaju, Dance Theater of Harlem, Boys Choir of Harlem, Jazzmobile, National Black Theater, Schomburg Center...jake su kulturne ustanove koje godinama vec djeluju i koje su na rad potakle mnoge nove; Sugar Hill, u sjeverozapadnom dijelu Harlema, tako nazvan 20-ih godina zbog svojih bogatijih crnackih zitelja, jer rijec “sugar” u svakodnevnom je govoru i znacila “puno novaca,” opet je ziv, pun restorana i kafica, a 125.
Ulica, glavna prometna arterija Harlema, dobila je trgovacko-zabavni kompleks – HARLEM, USA; ista ulica i svog najpoznatijeg poslovnog stanara – bivseg predsjednika Sjedinjenih Drzava, Billa Clintona. Njegov program zvan Harlem Small Business Initiative nudi desecima mladih, lokalnih businessa resurse i pomoc profesionalnih savjetnika.
“Harlem je kao Tisucu i jedna noc,” rekao je Duke Ellington za onog prvog preporoda. Mnogi danas kazu: Harlem ima razloga veseliti se i svom drugom! “Drop Me Off in Harlem,” skladba iz 1933, opet se cuje....
