Tribunal ta ratne zločine počinje na teritoriju bivše Jugoslavije osudio je u četvrtak na zatvorsku kaznu od 11 godina Biljanu Plavšić, bivšu predsjednicu Republike Srpske u Bosni i Hercegovini. Originalna optužnica protiv Biljane Plavšić sadržavala je i zločin genocida, no tužitelji su od te i još nekih točaka optužnice odustali – nakon što se Biljana Plavšić predala Tribunalu, a kasnije i priznala svoju odgovornost za zločin protiv čovječnosti, jednu od točaka optužnice.
Presudu Biljani Plavšić za Glas Amerike komentira Stefanie Frease, djelatnica Koalicije za međunarodnu pravdu, organizacije koja lobira za kažnjavanje ratnih zločinaca te pruža stručnu pomoć haaškom Tribunalu.
“Kazna od 11 godina se čini blagom kaznom – s tim će se složiti mnogi” – kaže Stephanie Frease. Međutim, kaže naša sugovornica, Tribunal je donio ovu odluku svjestan da se radi o važnom presedanu. Biljana Plavšić je naime prvi visoki politički dužnosnik koji je prihvatio odgovornost, odnosno priznao krivnju, za zločine počinjene na teritoriju bivše Jugoslavije.
Stefanie Frease: Radi se o dramatičnim događajima iz ranih devedesetih u Bosni i Hercegovini. Priznanje odgovornosti odnosi se na 59 konkretnih ubojstava u ukupno 18 općina, ubojstva u 39 zatočeničkih logora u 21. općini, masovna silovanja, izgon stanovništva te uništenje spomenika kulture, među ostalim džamija i katoličkih crkvi. Općenito gledano, to je vrlo važno priznanje odgovornosti. Osim toga, Biljana Plavšić pozvala je i druge političare da se povedu za njezinim primjerom, kako bi se ubrzalo pomirenje između triju naroda.
Stefanie Frease kaže da je se posebno dojmio jedan dio izlaganja optužene Biljane Plavšić, te citira riječi optužene: "U više navrata su me informirali o okrutnom i nehumanom postupku protiv ne-Srba. Odbijala sam prihvatiti te navode, nisam ih željela istražiti, kako bi se utvrdilo što se stvarno događalo."
Sud je u odlučivanju uzeo u obzir niz otežavajućih i olakšavajućih okolnosti. Otežavajuće su – Plavšićkin čelni položaj u političkim strukturama bosanskih Srba, činjenica da se žrtve nisu mogle braniti, te priroda samih zločina. Olakšavajuće okolnosti – uz djelomično priznanje krivnje – bile su: dragovoljna predaja Tribunalu, ponašanje nakon rata, te njezina pozna dob.
U prilog Biljane Plavšić nastupila je kao svjedok i bivša državna tajnica Sjedinjenih Država Madeleine Albright, koja je također govorila i u prilog tužbenog zahtjeva. U prilog gospođe Plavšić, Madeleine Albright je navela njezinu pozitivnu ulogu u primjeni Daytonskog sporazuma. Koliko je ovo svjedočenje utjecalo na donošenje presude?
Stefanie Frease: Mislim da je imalo izvjestan utjecaj, međutim to svjedočenje – ako se uzme dužina suđenja – nije uzelo toliko vremena, bilo je relativno kratko. Mislim da je na razmjernu blagost kazne najviše utjecala činjenica što je Tribunal pred sobom po prvi put imao osobu koja je izrazila žaljenje zbog svojih postupaka i za njih preuzela odgovornost.
Biljana Plavšić bila svojevrsni ideolog velike Srbije na teritoriju Bosne i Hercegovine. Biljana Plavšić – profesorica sarajevskog sveučilišta - je početkom devedesetih srbijanskom tisku dala niz rasističkih izjava o svojim sugrađanima muslimanske vjere, koje su – nema sumnje – poslužile kao opravdanje za etničko čišćenje i genocid koji je uslijedio.
Upitali smo Stefanie Frease zbog čega je Tribunal Tihomilu Blaškiću, jednom od zapovjednika Hrvatskog vijeća obrane, dosudio kaznu od 45 godina zatvora, a – prema tvrdnjama mnogih - jednom od glavnih ideologa genocida, samo 11 godina?
Stefanie Frease: Tribunal u svojim presudama nije bio konzistentan. Činjenica jest da je Biljana Plavšić bila jedna od čelnih političkih dužnosnika. Treba podsjetiti međutim da je general bosanskih Srba Krstić osuđen na 46 godina. Što se tiče ostalih sudskih odluka, treba reći ovo: ako na početku suđenja izjavite da se ne osjećate krivim, onda je presuda vrlo neizvjesna. Po tome se slučaj Biljane Plavšić zaista razlikuje od drugih. Treba se nadati da će njezino priznanje odgovornosti navesti i druge da tako postupe.