U okviru izvještavanja o istrazi nesreće raketoplana Columbia, "Washington Post" pita nije li možda dio problema bio izazvan već onda kada je vođenje i održavanje flote raketoplana bilo predano u ruke privatne kompanije, 1996. godine.
Od tada su NASA-ini stručnjaci samo dva puta godišnje vršili sigurnosne provjere o kojima su ovisile isplate kompaniji United Space Alliance, zajedničkom poslovnom pothvatu kompanija Boeing i Lockheed-Martin. Pod motom "brže-jeftinije-sigurnije", NASA je smanjila broj uposlenika na programu raketoplana za četvrtinu, a cijenu pojedinog leta sa 600 na 400 milijuna dolara.
Isplate kompaniji United Space provodile su se po sistemu "nagrade za sigurne misije, a kazne za zakašnjenja, otkazivanja ili druge nevolje s misijama raketoplana". Kako su upozoravali kritičari, kada se u poslovanje unese element "plaća se kazna za odgodu leta", onda to drastično podiže opasnost da će se misija izvesti i u rizičnim okolnostima. Pažnju privlači članak na naslovnici lista "Washington Post", u kojemu se kaže da su dužnosnici administracije predsjednika Busha održali rijetki izravni, ali privatni sastanak s iranskim izaslanicima u Europi, tražeći pristanak Irana na pružanje humanitarne pomoći, kao i obećanje da se vlada u Teheranu neće umiješati u vojne operacije ukoliko Sjedinjene Države krenu u rat protiv Iraka.
Američki su dužnosnici, piše “Post”, tražili Iran da se pridruži eventualnim akcijama spašavanja posada oborenih američkih zrakoplova, te da uskrati utočište Iračanima koji bi pokušali prebjeći u Iran i odatle voditi akcije protiv buduće nove vlade Iraka.