Za razliku od devedesetih godina, novine nisu više pod političkim pritiskom, ali su pod snažnom presijom tržišta. Posljedica tržišne presije je – među ostalim - i koncentracija vlasništva novina kao i njihov rastući senzacionalizam. Ovo je jučer u Washingtonu izjavio Davor Glavaš, voditelj zagrebačkog ureda Irexa, američke ne-vladine obrazovne i znanstvene organizacije koja širom svijeta promiče slobodu i neovisnost medija.
U Hrvatskoj novine i časopise kupuje oko devet posto stanovništva. Tiraža novina krajem devedesetih počela je rasti, kao izraz očekivanih političkih promjena, no ubrzo je opet pala, odnosno ustalila se na vrlo niskoj razini iz sredine devedesetih. “Ljudi su jednostavno razočarani neefikasnošću ove vlade, a time je i smanjen interes za politiku, a preko toga i za vrlo skupe novine” – kaže ovaj hrvatski novinar.
"Dogodilo se to da čak i ozbiljniji politički tjednici moraju pribjegavati senzacionalizmu. Pogledajte naslovne stranice tjednika – vidjet ćete samo vrišteće naslove. Hrvatska je naprosto premala zemlja, premalo tržište za nekoliko političkih tjednika. Nema dovoljno atraktivnog materijala, a niti dovoljno vremena da bi se kvalitetno dala potpuna informacija. Na žalost, sve se često svodi na senzacionalizam, na površnu obradu materijala i na borbu za vrlo ograničen marketinški udio na tržištu – što je uvjet opstanka."
Umjesto političara, vlasnici
Hrvatski dnevnici i tjednici najviše zarađuju od prodaje na kiosku, umjesto od reklamnog prostora - kao što je slučaj na Zapadu, kaže Davor Glavaš. Što se tiče pritiska politike na medije, situacija je mnogo bolja nego što je bila za vlasti HDZ-a – kada su bili česti izravni pritisci na novinare, da pišu onako kako vlast želi. Međutim, hrvatski novinari su i danas odveć često instrumentalizirani, smatra naš sugovornik.
"Sve češće su instrumentalizirani u tom smislu da promoviraju interese ili vlasnika medija u kojima rade, ili političkih i gospodarskih lobija s kojima su vlasnici tih medija povezani. Zato ima slučajeva i svojevrsnog ‘otvorenog rata’ između pojedinih listova i njihovih izdavača. To samo može unazaditi profesionalne kriterije novinarstva. To mi je osobno krivo, jer znam koliko je napora uloženo tijekom devedesetih, da bi se dostigla određena razina profesionalizma" - kaže gospodin Glavaš.
Monopoli obeshrabruju nove projekte
Dobar dio hrvatskog medijskog prostora je u rukama stranih izdavača. Stranci su vlasnici i većeg dijela banaka te trgovinske mreže u Hrvatskoj. Iako se ne protivi stranim ulaganjima, Davor Glavaš kaže da na malom tržištu novina poput hrvatskog to može predstavljati potencijalnu opasnost:
"Ako imate situaciju u kojoj jedan izdavač, u partnerstvu sa stranim suvlasnikom, kontrolira 60, 70, 80 posto tržišta – to ne stimulira nova ulaganja, strana ili domaća. To ne stimulira pokretanje novih listova. Postojeći vlasnici obeshrabruju konkurenciju. Time ne želim reći da je bilo koji od sadašnjih vlasnika svoj udio na tržištu stekao na nekorektan način. Ne, to su naprosto mehanizmi tržišta. Međutim, mislim da se zakonom neka od ovih pitanja trebaju regulirati, upravo stoga što smo malo i ograničeno tržište."
Davor Glavaš s takvim monopolističkim karakterom medijskog tržišta u Hrvatskoj povezuje i činjenicu da je dobar dio vlasništva nad medijima netransparentan, odnosno da se ne zna tko je pravi vlasnik. Uz to, tu je i takozvana vertikalna koncentracija vlasništva, gdje jedan izdavač kontrolira i glavne tiskare u zemlji. Sve ovo, kaže Davor Glavaš ukazuje na činjenicu da bi se medijski prostor u Hrvatskoj trebao bolje zakonski regulirati.