Autor novog tehno-trilera Prey (Plijen) je Michael Crichton, pisac koji je slavu stekao ne samo knjigama već i na malom i velikom ekranu. Po njegovim djelima snimljeni su megahitovi kao što je Jurski park i televizijska serija Hitna služba.
Roman Plijen počinje kratkim uvodom u kojem se izražava zabrinutost zbog Nanotehnologije, znanstvene grane koja pokušava razviti tehnologiju za minijaturizaciju svega do ekstremnih razmjera, tako što bi se razvili elektronski krugovi i uređaji na razini atoma i molekula. Ovakav autorov uvod ukazuje na to da djelo uz element prvoklasnog zabavnog štiva, pokušava predstavljati i svojevrsni 'roman upozorenja'.
Roman pripovijeda u prvom licu - u postupku netipičnom za druga Crichtonova djela - Jack Foreman, otac koji ostaje kod kuće kako bi čuvao djecu i vodio kućanstvo nakon što je izgubio posao u Silikonskoj dolini kao kompjuterski programer. Njegova dinamična supruga Julia radi kao jedan od direktora tehnološke kompanije Xymos i u prvoj trećini romana Jack sumnja da ona ima izvanbračnu vezu.
Ulomak iz prvog poglavlja:
"Za večeru sam skuhao špagete, jer oko te hrane nikad nije bilo spora. Do osam dvoje manjih je već spavalo, a Nicole je završavala zadaću. Bilo joj je dvanaest godina i u krevetu je trebala biti do deset sati, iako nije voljela da to njene prijateljice znaju...Najmanje dijete, Amanda, imala je tek devet mjeseci. Počela je puzati po cijeloj kući i ustajati pridržavajući se za stvari. Eric je imao osam godina - bio je rasni nogometaš i igrao bi nogomet cijelo vrijeme, osim kad se oblačio kao vitez i s plastičnim mačem po kući natjeravao svoju stariju sestru...Nicole je bila u jednoj mirnijoj fazi svog života, a Ericu je najdraže bilo zgrabiti njezin grudnjak i trčati s njime po kući vičuću 'Nicky nosi grudnjak! Nicky nosi grudnjak!", dok bi Nicole, odveć dostojanstvena da trči za njim, škrgutala zubima i vikala "Tata, opet to radi!Tata!". I ja bih tad morao naganjati Erica i objašnjavati mu da ne smije dirati sestrine stvari...U to se pretvorio moj život. U početku, kad sam izgubio posao kod kompanije Media Tronics, bio mi je zanimljiv rivalitet među djecom. I često je izgledalo da nije mnogo drugačije od mog bivšeg posla. U Media Tronicsu sam vodio jedan programerski odjel usmjeravajući stado mladih talentiranih kompjuterskih programera. S četrdeset i dvije godine bio sam prestar da budem programer, pisanje programa posao je za mlade."
No tu naoku relativno mirnu svakodnevicu uskoro poremeti niz uznemirujućih incidenata, među kojima i taj da Nicole dobiva jedan misteriozni osip na koži, Julie ima saobraćajnu nesreću, a njena kompanija Hyomos ga unajmljuje da sredi probleme u jednom njihovom pustinjskom pogonu. Tu shvati da Xymos proizvodi nanočestice koje zajedno sa softwareom, kojeg je on razvio u bivšoj kompaniji, trebaju poslužiti kao kamera za vojsku. Kroz niz znanstvenih lekcija, ne uvijek vješto integriranih unutar pripovijednog teksta, autor nam objašnjava da će jednostavni agensi postupajući u skladu s jednostavnim uputama, bez središnje kontrole, razviti nepredviljivo složeno ponašanje. Da bi kompanija ispunila krajnje rokove, koje nameću financijski razlozi, preuzima velike rizike. Jedan roj nanočestica pobjegao je iz laboratorija i sad se brzo razvija - prilagođavajući se na uvjete u pustinji, hrani se na tijelu sisavaca (uključujući i ljude), razmnožava i uči oponašati - sve do šokirajućeg i krajnje realističnog kraja romana.
S čisto tehnološkog aspekta - piše kritičar New York Timesa - ovo bi mogao biti Crichtonov najambiciozniji tehno-triler dosad. On se nikad nije ustručavao provesti temeljito istraživanje nekog znanstvenog polja prije negoli bi se latio pera. Tako da ne izaziva veliko čuđenje da je u posljednjem romanu generirao triler integrirajući trio neustrašivih znanstvenih disciplina: nanotehnologije, genetskog inženjeringa i kompjuterskog održavanja umjetnog života. "Ono što sve tri grane imaju zajedničko jest sposobnost puštanja svojih samoumnažajućih entiteta u okolinu", primjećuje autor u uvodu.
Drugi aspekti ovog romana sadržavaju ono što se od trilera i očekuje - puno akcije, puno obrata i 'dobre' koji pobijeđuju 'zle'. Ono po čemu je ovo djelo, kao i druga djela Michela Crichtona, drugačije od drugih jest lakoća s kojom autor objašnjava složene znanstvene ideje i integrira ih u čitku i razumljivu priču.
Roman Prey Michaela Crichtona objavila je izdavačka kuća HarperCollins.