Predsjednik George Bush završava 2002. godinu s većom političkom moći na domaćoj političkoj sceni - njegova, Republikanska stranka je, naime, na izborima u studenom odnijela pobjedu, a i predsjednikova osobna popularnost je znatna. Međutim, u inozemstvu predsjednika Busha često kritiziraju.
Glavni predsjednikovi prioriteti u protekloj godini bili su odgovor na iračku prijetnju, te njegov osobni angažman kako bi Republikanska stranka održala kontrolu nad Zastupničkim domom Kongresa, odnosno ponovno osvojila većinu u Senatu.
Odgovor na iračku prijetnju
Ton čitavoj godini bio je postavljen vrlo rano: 29. siječnja, predsjednik Bush je pred Kongresom - za koji je to bila izborna godina - govorio o prijetnji udaljenoj gotovo pola zemaljske kugle. "Irak i dalje aktivno iskazuje svoje neprijateljstvo prema Sjedinjenim Državama i podržava terorizam."
Kako je odmicala godina, domaća politika i međunarodna pitanja isprepleli su se, s obzirom da je predsjednik Bush na nizu predizbornih skupova diljem Sjedinjenih Država govorio o opasnostima koje prijete od iračkog čelnika Saddama Husseina. "To je čovjek koji je rekao da neće posjedovati oružje za masovno uništavanje, ali, svejedno, već jedanaest godina on zavarava svijet i laže mu" - izjavio je na jednom izbornom skupu gospodin Bush.
Angažman u republikanskoj izbornoj kampanji
U svakom svom istupu, predsjednik Bush je govorio o izazovima s kojima je Amerika sučeljena i u svijetu i kod kuće, apelirajući pritom na birače da izađu na birališta i glasuju za članove Republikanske stranke. "Ukoliko vam je draga sloboda, onda, kao građanin ove zemlje, imate obvezu da sudjelujete na izborima! Ukoliko vjerujete u slobodu, onda imate i odgovornost da održite naš demokratski sustav!"
Predsjednik je tijekom predizborne kampanje za kongresne izbore uložio čitav svoj ugled i prestiž. Bio je prisutan u ključnim saveznim državama, gdje su izbori bili krajnje neizvjesni. Larry Sabato, profesor političkih znanosti sa Sveučilišta Virginije, kaže da je popularnost gospodina Busha bila ključni faktor koji je omogućio Republikancima da povrate kontrolu u Senatu i održe većinu u Zastupničkom domu:
"Ovi su izbori pali točno u sredini njegovog mandata. Ishod izbora i u Zastupničkom domu i u Senatu prvenstveno je plod njegovih napora - sudjelovanja na skupovima za prikupljanje financijskih donacija za Republikance, njegova stalna putovanja po zemlji, a možda ponajviše, pitanja o kojima je govorio, podjednako i ona unutrašnjopolitička, kao i s međunarodne političke scene."
Što "image kauboja" znači u Americi, a što u inozemstvu?
Tijekom čitave godine, popularnost Georgea Busha kod američke javnosti ostala je vrlo visoka. Amerikancima se svidjela njegova ličnost, možda čak i više od političkih tema o kojima je govorio. Jack Pitney, politolog sa koledža Claremont-McKenna, u Kaliforniji, smatra da se Amerikacima sviđa image kauboja, koji predsjednik Bush namjerno održava, jednako kao i svojedobno predsjednik Ronald Reagan: "Kad gledamo kauboje, mi Amerikanci mislimo na hrabrost, na poštenje, na integritet. U drugim zemljama, međutim, kada ljudi pomisle na kauboja, oni asociraju potpuno drugačije stvari - najčešće grubost i lakomislenost."
Prema Jacku Pitneyu, pred predsjednikom Bushom u 2003. godini stoji izazov da održi podršku javnosti kod kuće i poveća ju u inozemstvu. Ovaj politički analitičar smatra da je predsjednik, unatoč rastućem negativnom imidžu Sjedinjenih Država i njegove administracije u nekim zemljama, ipak postigao napredak i zbližavanje sa stranim čelnicima.
"Postoji izvjesni raskorak između stranih čelnika i onoga što pokazuju ispitivanja javnog mnijenja u njihovim zemljama. Strani su čelnici, naime, doživjeli predsjednika Busha u izravnom susretu, a svatko tko susretne presjednika ubrzo shvati da je njegov javni image samo dio priče" - kaže gospodin Pitney.
Zahvaljujući izbornoj pobjedi i podršci javnosti koja premašuje 60 posto, predsjednik George Bush ulazi u novu godinu s većim političkim utjecajem no što je imao prije 12 mjeseci. Tu je, dakako, još uvijek i mogućnost rata protiv Iraka, kao i zahtjevan zadatak da se svijet uvjeri kako Irak predstavlja stvarnu opasnost za cijelu međunarodnu zajednicu, što zahtjeva jednako stvarnu potrebu za američkom akcijom.