U Kopenhagenu je počeo summit Europske unije, povijesni summit poširenja. Prije devet godina u ovom je gradu startao proces povećavanja EU novim članicama iz Srednje Europe ili re-unifikacije Starog kontinenta.
Summit je počeo s dvojbama jer ni danas, na dan početka skupa lidera 15 članica Europske Unije, sedam kandidatskih zemalja nije provizorno zaključilo pregovore. Posao su obavili jedino Cipar, Slovačka i Estonija, ostali šute u slučaju da u zadnjem trenutku "izboksaju" dodatne beneficije.
Jedini je pravi problem Poljska, koja decidirano traži milijardu eura više za poljoprivredne subvencije, nego što joj je ponuđeno.
Neke države članice Unije zaprijetile su vetom na postiignute dogovore nastavi li se ova priča s licitiranjem jer svi zaista iskreno i duboko žele da se u Kopemhagenu (gdje je prije devet godina sve otpočeto prihvaćanjem kriterija za ulazak u Uniju) proces trijumfalno zaključi službenim pozivom desetorici kandidata.
"Nemoralno je, nepametno i politički kratkovodno tražiti više nego što možemo dati i time dovesti u pitanje kompletnu satnicu proširenja" - poruka je lidera Europske unije.
Indiskrecije, poput uvida u jelovnik ponuđen čelnicima država, ukazuju da je za petak rezerviran osam godina star vrhunski šampanjac - piće za veoma specijalne prilike, povijesne prigode poput formalne potrvde da će se “veliki prasak” proširenja dogoditi 1. svibnja 2004. godine.
Pri dolasku u grad, čelnici država–članica upozorili su na opasnost da nervozna, intenzivna rasprava o kandidaturi Turske zasjeni povijesni trenutak re-unifikacije Europe.
Stav Unije je poznat, Turska je i više nego dobrodošla u Uniju i njezino članstvo nitko ne dovodi u pitanje, no Turskoj se pregovori otvaraju tek s ispunjavanjem uvjeta.
Središte danske prijestolnice, kao i okolica kongresnog centra na periferiji, blokirani su barikadama, bodljikavom žicom i kordonima policije kojoj je osiguravanje summita okupiralo pet šestina svih danskih pokicajaca.
Za danas su najavljene prve demonstracije, sutradan čak četiri različite manifestacije, od kojih izdvajam proteste boraca za pravičniju agrarnu politiku s parolom o neodrživosti situacije u kojoj je "svaka krava u EU dnevno subvencionirana s dva eura"
Malo i o Hrvatskoj, koja će se, kao i ostale zemlje regije, spominjati samo na sastanku ministara vanjskih poslova u okvirima budućeg kandidatskog statusa. Uzgred, hrvatski diplomatski poslenici uložili su ovdje dosta truda uvjeriti članove izaslanstava država članica da je Hrvatska zavrijedila kandidaturu – što je, opet, u raskoraku sa stavom danskog Predsjedništva izrečenim mnogo južnije, u Beču, a po kome Hrvatska postaje zanimljiva tek s ispunjavanjem uvjeta, dakle punom suradnjom s Haagom, povratkom izbjeglica i usvajanjem zakona o manjinama i televiziji.