Hrvatski helsinški odbor tvrdi da se u Hrvatskoj pogoršava situacija u vezi sa poštivanjem ljudskih prava.
Žarko Puhovski, predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora, najutjecajnije organizacije za ljudska prava u Hrvatskoj, tvrdi da se stanje s ljudskim pravima u ovoj godini promijenilo: “Prvi put nakon šest ili sedam godina od kraja rata u Hrvatskoj, trend se okrenuo i stanje se počelo pogoršavati. Do sada smo imali - ovih šest, sedam godina - trend enervantno polaganog, ali ipak nekakvog popravljanja. On nikad nije bio dovoljan, ali je to ipak bilo popravljanje. Ove se godine taj trend na žalost obrnuo.”
Žarko Puhovski upozorio je da “imamo situaciju u kojoj se iskazuje velika podrška onima koji su osumnjičeni ili im je čak dokazano da su ratni zločinci, a prema žrtvama postoji antipatija. To sve upućuje na to da se trend popravljanja situacije na žalost promijenio.”
Dobitnik ovogodišnje Nagrade Hrvatskog helsinškog odbora za ljudska prava, Nikola Šafer, župan vukovarsko-srijemski, primjećuje da je tolerancija u njegovoj županiji u porastu. “Treba graditi povjerenje između ljudi, etničkih zajednica, između većinskog, hrvatskog naroda i nacionalnih manjina. Siguran sam da je svakim danom stanje sve bolje.”
Netolerancija u hrvatskom društvu je najozbiljniji problem, kaže Žarko Puhovski, navodeći primjer tretmana djevojčice iz Kaštela, koja je zaražena virusom AIDS-a, te Roma u Međimurju. “Prema njima su iskazivane antipatije, a ne simpatije, kao da su oni za nešto krivi. Ali ako hoćete još jedan primjer, nogometaš iz Hondurasa koji je želio vježbati s juniorima Dinama, a bio je četiri puta u nekoliko tjedana fizički napadnut samo zato što je tamne boje kože. To su indikacije koje pokazuju da je društvo nepripravno na toleranciju, na normalne odnose. Više nemamo uobičajeni repertoar hrvatskog nacionalizma, protiv skupina koje su tradicionalno proglašavane neprijateljskim. Sada se pojavljuje jedna potpuno nepredvidljiva, neselektivna lista neprijatelja, u kojoj su svi koji su drugačiji. To je nešto čega ima i drugdje. Uvijek postoje radikalne manjine koje su rasističke i naprosto nespremne za život s onima koji su drugačiji od njih. Problem je u tome što kod nas većina ne samo što šuti, nego – barem kod onih koji su politički opredjeljeni – čak i podržava takve postupke.”