Linkovi

'Duh sljepila: društvo Windsora' u Metropolitanu (14/11/02) - 2002-11-14


Institut za odjeću Muzeja Metropolitan, u New Yorku, ovih je dana otvorio izložbu naslovljenu «Duh sljepila: društvo Windsora». Izlošci, poredani u redove staklenih vitrina, prikazuju luksuznu, dizajnersku odjeću američkog jet-seta iz tridesetih i četrdesetih godina prošlog stoljeća.

Naziv «Društvo Windsora» potječe od tadašnje vojvotkinje od Windsora, Amerikanke Wallis Simpson, zbog koje se vojvoda od Windsora 1936. godine odrekao britanske krune i abdicirao kako bi mogao oženiti ženu koja je već bila dva puta rastavljena.

Wallis Simpson je prednjačila u društvu američkih bogatašica, tako da je prvi dio izložbe u potpunosti posvećen njezinoj odjeći, kao i onoj njezinog supruga, poznatog po svojim smjelim modnim pogledima. Vojvotkinja od Windsora bila je poznata po izjavi «Nisam bogznašto za pogledati, pa jedino što mogu učiniti jest da budem odjevena bolje od bilo koga drugoga.» Uz pomoć modnih kreatora Mainbochera, Vionetta, i Elze Schiaparelli, ona se prilično približila tom cilju.

Osim njezine, tu je i odjeća drugih tadašnjih paragona modnog luksuza. Mona Bismarck mnogo godina proglašavana je najbolje odjevenom ženom svijeta; Lady Mendl, odnosno Elsie de Wolfe, dekoratorica interijera, poznata po svojem umjetničkom kredu «sobe pružaju pozadinu za pokazivanje odjeće»; zatim barunica Rotschild, te Daisy Fellowes, nasljednica kompanije šivaćih mašina Singer.

Izložba uspijeva prikazati i neviđen modni luksuz godina neposredno prije Drugog svjetskog rata, ali i drugu stranu tog luksuza – đetseterska zaslijepljenost modom nije promakla svijetu u kojemu su se u to vrijeme zbivali drugi, potresni događaji. Slikar Salvador Dali po narudžbi je izradio portret Mone Bismarck, ali ju je naslikao bosih nogu, u razderanim prnjama, ispred njezine vile, koja je naslikana kao ruševina.

I neki od modnih dizajnera koji su kreirali luksuzne odjevne predmete od najfinijih svila, protkane poludragim kamenjem, ponekad su kroz svoje kreacije komentirali aktualna zbivaja u svijetu, a da njihova klijentela to nije uvijek zamjećivala.

Recimo, Elza Schiaparelli, rodom iz Italije, svoje je ogorčenje nad Mussolinijevim fašizmom pokazala u nekoliko kreacija. Koristeći subverzivni jezik nadrealizma, ona je kreirala haljine u kojima su razderotine na inače besprijekornoj bijeloj svili, ili našivene crne muhe, izrađene od staklenih zrnaca, simbolizirale pošast fašizma.

I Mainbocher je tih godina kreirao i nekoliko modela koji su svojom simbolikom odražavali njegov politički stav – luksuzne tkanine, poput svile i čipke, u tim su kreacijama razderane u male komadiće, simbolizirajući haranje rata. Drugi dizajneri, poput Coco Chanel i Jeanne Paquin, koristili su motive boja, - crvenu, bijelu i plavu francuske zastave -, ili krvavo crvenih makova, poput onih s krvlju natopljenih polja Flandrije u Prvom svjetskom ratu.

Uglavnom, kako pokazuje izložba u New Yorku, vrhunska moda američkog visokog društva četrdesetih je godina već obojena političkim simbolizmom, koji je zahvatio i neke od nositelja te vrhunske mode. Dokone đetseterice u to su vrijeme koristile svoj društveni utjecaj za pribavljanje humanitarne pomoći – noseći pritom haljine koje su često bile skuplje od čitave prikupljene pomoći.

XS
SM
MD
LG