Duba na poluotoku Pelješcu malo je mjesto u kojem 90 posto žitelja uživa američku mirovinu i državljanstvo. Sredinom devetnaestog stoljeća, nakon vala migracija u Ameriku, prvi su Dubljani počeli uzgajati kamenice na ušću rijeke Missisippi u okolici grada New Orleansa. Ova priča traje i danas.
Najstariji zapisi o aktivnostima Dubljana na ušću rijeke Missisippi spominju godinu 1848. kada je Luka Jurišić, jedan od četvorice braće, započeo pionirski uzgoj kamenica na tom području. U gradu New Orleansu, njegovoj okolici i Plaquemines Parish živi peta generacija doseljenika iz Dube. Svi se uglavnom bave uzgojem kamenica.
U Dubi na Pelješcu danas živi pedeset mještana. Selo je opustjelo, a u najboljim danima brojalo je 220 duša. Val velikog iseljavanja dogodio se poslije prvog i drugog svjetskog rata u pravcu Australije i Amerike. Skoro svi muški žitelji u današnjoj Dubi radili su na uzgoju kamenica na ušću Missisippija.
Kristo Murina rođen je 1967. Jedanaest je godina radio u Americi na uzgoju kamenica, posjećivao je i rodno mjesto, a onda se kao jedan od rijetkih vratio u rodnu Dubu gdje namjerava i ostati.
“Ovdje se u našem selu ljudi dijele u dvije skupine. Jedan dio ljudi je iselio znači oni koji su otišli i ostali u Americi. Ima ljudi koji su bili na privremenom radu i ti su se vratili svojim obiteljima koje su prethodno privremeno napustili. Potom su se vratili i danas uživaju u zasluženoj mirovini", ističe ovaj tridesetpetogodišnji povratnik iz Sjedinjenih Američkih Država.
Berislav Murina 16 je godina proveo na uzgoju kamenica na ušću Missisippija. Prvi je put stigao u Ameriku 1962. Danas se u sedamdeset četvrtoj godini podsjeća:
“Hrvatska je moja prva domovina, Amerika je naša druga domovina za sve nas iz moje generacije, a i tako i za ove mlade. Da nismo mi otišli u Ameriku ne bismo imali ništa. Ovdje je teško opstati jer je takoreći sve sami kamen. U Sjedinjene Američke Države otišli smo slijedeći tradiciju i tamo smo zaradili novac. Imamo američku mirovinu i Amerika je naša druga domovina i njoj svaka čast. Ja sam američki državljanin. Državljanstvo sam dobio po ocu, a moj je sin dobio zahvaljujući meni."
Neka su djeca iz Dube vidjela po prvi put svoje očeve u 14. godini kada su stigli iz Dube na Pelješcu u područje New Orleansa, kao što je to slučaj Kuzme Petrovića koji danas ima 63 godine, uhodan biznis uzgoja kamenica u mjestu Empire koji je nasljedio njegov sin. U rodnoj Dubi godišnje provede 6 mjeseci zajedno sa suprugom Penelope. O prvim danima u Americi i sjećanju na oca kaže:
"Kad sam ja došao u Ameriku on je ostao u Sjedinjenim Američkim Državama još godinu ili dvije i onda se vratio u stari kraj, a ja sam ostao na području ušća Missisippija i nastavio posao koji je on započeo."