Linkovi

Obitelj ubijenih staraca  tijekom Oluje po pravdu u Strassbourg (25/10/02) - 2002-10-25


Casniku HV-a Nikoli Smolicu njegovi su suborci prije sedam godina, nakon Oluje, ubili djeda i baku. Cetvorka osumnjicena za zlocin prije dva je mjeseca sudskom odlukom pustena na slobodu zbog "nedostatka materijalnih dokaza". Obitelj ubijenih staraca pravdu ce potraziti na Sudu za ljudska prava u Strassbourgu.

Nikolu Smolica svaki dan progoni subota 11. kolovoza 95. kada je u njegovom zagrebackom uredu na Visokom vojnom ucilistu zazvonio telefon. Te je subote u selu Damjanici u sibenskom zaledju ubijen stariji bracni par, Srbi, djed i baka bojnika HV i ratnog dobrovoljca.

"Nisam jednostavno vjerovao da je to moguce. To je uzasan osjecaj. Kad je krenula Oluja bilo mi je drago, od pocetka sam bio u ratu, hrvatski sam casnik, Hrvat. Mislio sam rat je konacno gotov, osjecao sam ushicenje jer su konacno oslobodjena okupirana podrucja. Od te pocetne radosti i osjecaja zanosa zbog osjecaja pripadnosti toj pobjednickoj vojsci koja je konacno dobila rat odjednom sok, dogodilo se nesto o cemu nisam ni sanjao," kazao je Nikola Smolic u razgovoru za Glas Amerike.

Nikolu i Milicu Damjanica, slijepog i gotovo nepokretnog 76-godisnjeg starca i njegovu dvije godinu mladju suprugu Milicu cetiri dana nakon zavrsetka Oluje ispred njihove su kuce ubila cetvorica hrvatskih vojnika. Njihova su tijela potom zapalili da bi prikrili zlocin. Cetvorku premazanih lica u maskirnim uniformama vidio je rodjak Damjanicevih, Hrvat Ivo Vlaic koji je, zajedno s ubijenima, rat proveo u okupiranom selu.

"Kad su dosli pitali su Ivu Vlaica da li tu ima Srba, odgovorio je da ima jedan stariji bracni par, ali da su svi njihovi na hrvatskoj strani. Oni, medjutim, nisu cekali nikakva objasnjenja nego su se uz urlike, vrisak i pucnjavu uputili prema njima i ucinili su ono najgore. Ubili su ih na zaista zvjerski nacin. Prema rijecima Ive Vlaica zive su ih spalili i pucali po njima dok su gorjeli. Grozno je da takvi ljudi budu oslobodjeni. Oni su se po Sibeniku hvalili da su to napravili. Ti ljudi to uopce nisu skrivali," kaze Smolic, bojnik HV, danas predavac na Visokom vojnom ucilistu u Zagrebu.

Satnik Bozo Bacelic i rocnici Ante Mamic, Luka Vuko i Jurica Ravlic uhapseni su lanjskog rujna, sest godina nakon zlocina. Prije dva mjeseca oslobodjeni su optuzbe za ubojstvo zbog "nedostatka materijanih dokaza". U istrazi su priznali zlocin, tuziteljica je iznijela medicinske i forenzicke dokaze o njihovoj krivici, uz ostale protiv cetvorke svjedocio je i njihov zapovjednik Ivica Vuksic koji je s ostatkom satnije u Damjanice stigao neposredno nakon ubojstva. Sudu je kazao da mu je prvooptuzeni Bacelic na pitanje zasto su ubili starce odbrusio - "sta te briga". Oslobadjajuca presuda slavila se u Sibeniku, a lokalni je novinar taj dan u kisi koja je pala vidio simboliku "zadovoljne bozje providnosti". Proces ce ostati upamcen po seriji neobicnih podudarnosti, stranackih i rodbinskih veza optuzenih i dijela porotnika do finalnog bijega jednog suca porotnika na iznenadno lijecenje u Zagreb zbog cega je proces ponovljen. Obitelj ubijenih vjerovala je u snagu iznijetih dokaza.

"Sokirala nas je oslobadjajuca presuda. To je ponizenje koje nikom ne bi pozelio. Osjecam se tako ponizeno i cijela moja obitelj, to nije moguce rijecima opisati. Nemam nikakvih iluzija i nikakve nade da ce krivci biti kaznjeni," kaze Smolic. Zbog atmosfere u kojoj se zlocinci slave kao heroji, a obicni ljude u strahu i pognute glave sute razmislja o preseljenju svojih roditelja iz Sibenika.

Okrutno ubojstvo iz temelja je promijenilo zivot obitelji u kojoj su svi unuci Nikole i Milice Damjanica ratovali na hrvatskoj strani. Zbog njih su, svjedocio je Ivo Vlaic, Nikolu i Milicu, za vrijeme okupacije cesto maltretirali srpski vojnici. "Ja sam nas na ovoj strani vidio drugacijima, boljima," kaze unuk Damjanicevih, dodajuci da je dvoje staraca drugog dana Oluje odbilo ponudu svog sina da podju s njim u Sibenik. Vjerovali su da im se nakon svega sto su prozivjeli vise nista lose ne moze dogoditi. "Sahranili smo ih u jednom jedinom sanduku, zajedno njih dvoje, sanduk je bio dovoljan za ono sto je od njih ostalo. Kasnije sam u selu nasao jos njihovih kostiju i te smo dijelove sahranili u vrtu pored kuce," kaze Smolic.

Najstariji unuk ubijenih staraca nakon sahrane namjeravao je poslusati savjet lokalnog politicira iz tada vladajuceg HDZ-a i obratiti se izravno predsjedniku drzave. Dan kasnije, 12. kolovoza sjeo je s prijetaljima u auto i u naredna tri dana obilazio dio oslobodjenog podrucja oko Knina i u zaledju Sibenika.

"To je bilo strasno,", sjeca se Nikola Smolic, "vidio sam da gore kuce, da tu nitko nista ne poduzima i shvatio sam da bi bilo kakvo moje inzistiranje na trazenju krivaca za to sto se dogodilo jednostavno bilo beskorisno i da bi jedino i sebe dodatno mogao ugroziti. Shvatio sam da su takva vremena, da je to vrijeme u kojem iracionalni nagoni izlaze van u najgorem obliku i zadovoljavaju se". Obitelj bracnog para Damjanic pricekat ce odluku Vrhovnog suda kojem se Drzavno odvjetnistvo zalilo na presudu. Nakon svega ne vjeruju u obrat, a slucaj ce internacionalizirati.

"Pravdu cemo potraziti u Strassbourgu, na Sudu za ljudska prava. Izgubio sam potpuno vjeru u hrvatsko pravosudje, a ako nije u stanju osuditi ovakve ljude ne znam sto to pravosudje moze uopce napraviti," kaze Nikola Smolic.

XS
SM
MD
LG