«Kada plivate u rijeci Hudson, svi misle da ste čudak, ali pravi Njujorčani misle da ste kompletni luđak,» kaže Ted Jefferson, netom nakon što je otplivao svoju dnevnu kilometražu pokraj doka Chelsea, naravno u New Yorku. Kao rođeni Njujorčanin, on dobro zna mišljenje mještana o njihovoj rijeci, ali, kako tvrdi, u prilog njegove zanesenosti plivanjem Hudsonom govore i javnozdravstveni podaci.
Prije nekoliko godina, naime, gradski Odsjek za očuvanje okoliša proglasio je rijeku Hudson pogodnom za plivanje. Točnije – ponovno pogodnom za plivanje, s obzirom da je ona to bila u neka davnija vremena, od kojih fotografije još nose uspomene s obiteljskih izleta i plivanja u rijeci s početka dvadesetog stoljeća. U novijoj povijesti, malotko još ima takva sjećanja.
New York, međutim, ima svoju, kako se od milja nazivaju, «plivačku gerilu». To su ljubitelji gradske rijeke i plivanja, poput spomenutog Teda Jeffersona, koji žele na obale i u vodu Hudsona ponovno dovesti čitave obitelji. On i njemu slični okupljeni su u lobističku organizaciju, nazvanu «Swim the Apple», odnosno «Plivajmo Velikom Jabukom». A ono «gerila» dlazi odatle što se još uvijek susreću s jakim otporom prema plivanju Hudsonom.
Kako kaže Ted Jefferson, u rijeku nije lako ući. Njegova omiljena plivališta su uz dokove Donjeg Manhattana, koji su ili zatvoreni za javnost ili okićeni znakovima zabrane plivanja, tako da dolazak na plivanje uključuje i elemente komandoske taktike: izviđanje krije li se koji policajac u blizini, preskakanje ograda ili prišuljavanje iza leđa čuvara marine. Gospodin Jefferson, isto tako, stalno u džepu nosi debeli konopac s omčom na jednom kraju. Kaže da ga priveže uz ogradu doka i koristi kao priručne ljestve za izlazak iz vode.
Istoj skupini plivačkih entuzijasta pripada i dr. Mark Heath, anesteziolog Klinike za kirurgiju srca, u New Yorku. Svom hobiju on pristupa kao iskusni gerilac: njegova radna soba, - koju on naziva «war room», «ratna soba» -, prepuna je karti plime i oseke Hudsona, kao i fotografija najomiljenijih plivališta i naprikladnijih pristupa obali. Jedno od najdržih mu plivališta je upravo u sredini njujorške luke. Kako kaže, tamo te nitko ne traži, a brod Obalne straže nije daleko, kao da pazi da mu se ništa ne dogodi.
Organizacija «Swim the Apple» ustvari ima skromne ciljeve. Osim onog općeg cilja, - dovesti Njujorčane u njihovu gradsku rijeku -, na listi želja nalazi se stvaranje uređene javne plaže na jednom od otočića u Hudsonu, Guvernerovom otoku, kao i nabava čitave flote plutajućih bazena, onakvih kakvi su prije jedno stoljeće bile nanizane uzduž njujorške obale rijeke Hudson. Kao najavu budućih postignuća, ova je organizacija već nabavila «plutajući otok» - plastičnu platformu opremljenu klupom i suncobranom, koju odvuku rijekom na željeno kupališno mjesto.
Kako su u intervjuu listu «New Yorker» izjavili i Ted Jefferson i Mark Heath, san im je da Hudson u New Yorku postane poput Gangesa – svi se u njemu kupaju, a obale na svakom koraku imaju uređene stepenice koje vode ravno u vodu. Doduše, priznaju, u New Yorku ipak ne bilo pojenja stoke.