Zanimljivosti iz Amerike govore o jednoj doista zanimljivoj, ali i upozoravajućoj temi – mirovinama, odnosno sve manjim izgledima da Amerikanci uživaju u nečemu što im je do jučer bilo tako dostupno i normalno.
Ljetu je kraj. Vrijeme je za povratak na posao. Ove tvrdnje vrijede ne samo doslovce, nego, barem za neke, još i više metaforički. Mnogi Amerikanci koji su već zakoračili u mirovinu, vraćaju se na posao, a oni stariji od 50 godina postaju sve svjesniji da će raditi znatno dulje nego što su zamišljali još pred kratko vrijeme.
Pad vrijednosti dionica samo je jedan od razloga koji su doveli do takvog stanja. Promjene zakona koji se odnose na sustav državne zajamčene mirovine, sve škrtija mirovinska izdvajanja američkih korporacija, te drugi ekonomski i društveni čimbenici udružili su se i rezultirali jedinstvenom posljedicom - Amerikanci će sve duže čekati do mirovine, a u svojim "zlatnim" godinama dobivat će sve manje "zlata" kroz mirovinske čekove.
Što se tržišta dionica tiče, ono zaista jeste na vrijednosti izgubilo astronomske svote: između ožujka 2000. i kraja 2001., iz ukupne vrijednosti tržišta dionica doslovce je isparilo oko 5 bilijuna dolara. Međutim, brojke pokazuju da većina Amerikanaca ima vrlo skromnu imovinu u dionicama. Ustvari, prema podacima s kojima raspolaže američka Središnja banka, četrdeset posto populacije, u dobi od 55 do 64 godine, uopće ne posjeduje dionice. Kod onih koji se primiču mirovini, a imaju dionice, prosječni portfolio iznosi 47 tisuća dolara.
Ono što gotovo najviše pogađa perspektivne umirovljenike je uporno, ali sigurno nestajanje takozvanih mirovinskih programa s definiranim isplatama koje su ranije nudile američke kompanije svojim uposlenicima, a koje su jamčile točno određene mjesečne iznose mirovine. Sada, sve češće poslodavci u privatnom sektoru nude mirovinske programe u kojima kompanije obećaju da će uplaćivati određene iznose u mirovinske fondove, ali uposlenici nemaju nikakvih jamstava o veličini svog budućeg penzijskog čeka.
Ustvari, kako pokazuju najnoviji podaci, usporen oporavak američkog gospodarstva malim i srednjim kompanijama jako je otežao pružanje ikakvih mirovinskih programa njihovim uposlenicima. Među uposlenicima u dobi od 21 do 64 godine, samo ih 52 i pol posto sudjeluju u mirovinskim programima koje nude kompanije. Znači gotovo polovica ih za svoju buduću mirovinu ovisi samo o zajamčenom čeku državnog mirovinskog fonda.
U idealnom svijetu, pojedinci bi svoje mirovine iz fondova kompanija uvećali pomoću vlastitih ušteđevina. Ali, s troškovima sveučilišnih školarina koji rastu po stopi od 6 posto godišnje i medicinskih usluga koje postaju skuplje svake godine za 8 posto, mnogim Amerikancima štednja postaje problem. Oko 15 posto ih nema nikakve ušteđevine za mirovinu, a 60 posto ih ima za mirovinu ušteđeno manje od 100 tisuća dolara. To jeste možda dovoljno za neke siromašnije zemlje, ali ne i za Sjedinjene Države!
