Od jutrošnjih izdanja američkih dnevnih listova, pažnju privlači bostonski Christian Science Monitor, koji s dva članka, - od kojih je jedan urednički komentar -, upozorava na lekcije kojih bi se Amerikanci trebali prisjetiti u vrijeme kada ih se poziva na vojnu akciju protiv Iraka. Obje lekcije datiraju iz vremena Zaljevskog rata, 1991. godine, a zajednička im je brzopletost kojom su mediji preuzimali netočne podatke o Iraku i prenosili ih javnosti.
Primjerice, pod naslovom "Razmišljajući o ratu, treba se paziti beba iz inkubatora", Monitor podjeća na priču koja se prvo proširila britanskim medijima, uključujući i Reuters, - a potom još većom brzinom i američkim -, kako su irački vojnici u okupiranom Kuwajtu, u bolnici izvadili bebe iz inkubatora i ostavili ih da umru od hladnoće, a same inkubatore poslali u Bagdad. Priča se pokazala posve netočnom - opovrgle su je organizacije poput Amnesty International i Middle East Watch i mnoge druge. Kako bilo da bilo, ta je priča gotovo preko noći, tadašnjem američkom predsjedniku pribavila potrebnu podršku američke javnosti uoči pokretanja Zaljevskog rata.
Christian Science monitor podsjeća i da su se neki podaci koje je podastrla tadašnja administracija pokazali vrlo brzo netočnima. Primjerice, pozivajući se na top-secret satelitske fotografije, dužnosnici Pentagona su objavili procjenu da se na granici prema Saudijskoj Arabiji nalazi oko četvrt milijuna iračkih vojnika i tisuću-petsto tenkova, koji, kako je rečeno, prijete najvećem američkom opskrbljivaču naftom.
Međutim, podsjeća bostonski list, novinari floridskih novina St. Petersburg Times pribavili su fotografije sovjetskih satelita, - istog područja, u isto vrijeme -, na kojima se vidjela samo gola, prazna pustinja. Dakle, upozorava Christian Science Monitor, kada administracija pokušava argumentirati svoje tvrdnje o neophodnosti rata, potrebno je otvoriti oči i dvostruko paziti na istinitost tvrdnji kojima se barata.
Sa stranica istog lista, čitamo i članak o jednom manje znanom licu američke stvarnosti - licu gladi. Javne kuhinje, smočnice Vojske spasa i slične ustanove koje pomažu siromašnim građanima bilo namirnicama ili toplim obrocima tvrde da je potražnja za pomoći u hrani porasla u posljednjih godinu dana za 30 posto. Dapače, kažu upućeni, siromašni više ne dolaze iz redova beskućnika ili onih koji su ostali bez posla - sve veći broj među njima su redovito uposleni građani, čija su primanja, međutim, tako mala da ne dostaju za hranu za čitav mjesec. Pretvoreno u brojke - čak 40 posto siromašnih u americi čine ljudi koji rade i zarađuju, ali daleko premalo da bi ih to i nahranilo.