Za nekoliko dana obilježit će se godišnjica terorističkih napada na New York i Washington. Na mjestu gdje su se nekada nalazili neboderi-blizanci Svjetskog trgovinskog centra sada se nalazi ogromna rupa. Čišćenje tog prostora je okončano u svibnju. Budući izgled tog dijela Manhattana tema je brojnih polemika. Bez obzira na to, na njegovoj je obnovi angažirano na stotine ljudi - radnika, inženjera, arhitekata. Naša izvjestiteljica Jenny Badner, posjetila je Ground Zero i razgovarala s nekima od njih.
Na Ground Zerou, Nultoj točki, vrlo je teško uočiti razliku između kraja raščišćavanja ruševina i početka same obnove.
Nekoliko desetaka građevinaca sa zaštitnim kacigama i naočalama prekrivenih prašinom u velikoj jami u zemlji pritežu čelične grede, upravljaju dizalicama ili voze buldožere kroz duboko blato. Dok Njujorčani odluče o tome kako bi trebao izgledati taj dio grada te kako ga ponovno oživjeti - što može potrajati nekoliko mjeseci, pa čak i godina - posla ima preko glave. Građevinci, na prostoru od šest i pol hektara gdje je nekada bio Svjetski trgovinski centar nastoje odraditi onaj dio posla o kojem se manje priča.
"Na ovom se prostoru trenutno mnogo toga dogadja. Kao što vidite na jednom nevelikom području nalazi se veliki broj raznih strojeva i radnika, a to je samo mali dio od onoga što se treba izgraditi" - objašnjava inženjer Peter O'Connor.
On je član ekipe od nekoliko stotina radnika koja je započela polagati temelje za vrlo važnu električnu centralu u zgradi broj sedam Svjetskog trgovinskog centra, koja se srušila ubrzo nakon što je došlo do kolapsa nebodera-blizanaca.
Gospodin O`Connor i njegove kolege poznaju vrlo dobro Ground Zero, područje na kojem su stajala dva nebodera-blizanca. Nakon napada oni su pomogli u uklanjanju gotovo dva milijuna tona ruševina. Isto su tako zajedno prenosili posmrtne ostatke žrtava. "Postoji čvrsta emotivna veza – ovdje smo kako bi izgradili nešto novo, na mjestu gdje je prije godinu dana došlo do tako tragičnog događaja", kaže Peter O'Connor.
Oko 30 tisuća ljudi, što Newyorčana što turista, svakodnevno posjeti takozvani Ground Zero, ili Nultu Točku, gdje su se do prije godinu dana nalazili neboderi Svjetskog trgovinskog centra. S nevjericom promatraju duboku rupu u sredini Manhattana, što im omogućava da na trenutak budu djelić povijesti, na mjestu krajnjeg počinka gotovo tri tisuće njihovih sugrađana.
Ispod zemlje, gradjevinske ekipe rukuju teškim strojevima, polažući dugačke bakrene cijevi. U blizini jedan radnik, naslonjen na volan buldožera, s cigaretom u ustima razgleda okolo. Nakon godinu dana teškog rada neki radnici su jednostavno počeli gledati na Ground Zero kao na – obično gradilište. Bobby Jackman, koji je od glave do pete prekriven blatom, skida svoje zaštite naočale, podiže ih na žutu zaštitnu kacigu. Vrijeme je za kratki odmor. "Sve je pomalo stravično, a s druge strane- to je naš posao!" - rezignirano kaže gospodin Jackman.
Menadžer u telefonskoj kompaniji Verizon, George Famulare, koji skoro svaki dan, već punu godinu, dolazi na Ground Zero, kaže kako mu je ponekad vrlo teško: "Ne mogu vjerovati da je prošlo godinu dana. Čitava godina! Meni izgleda kao da se sve dogodilo jučer. Prošla je godina, a toliko je toga ostalo za uraditi. Bit ćemo ovdje još punih 18 mjeseci!"
No, inženjer Bill Noesges nije obeshrabren poslom kojeg treba uraditi. On smatra da je rad na Nultoj točki “najvažniji posao njegova života”. Na Ground Zero dolazi motorkotačem izgledajući kao tipični snagator na motoru. Na glavi mu je crni rubac. Košulja, iskidana na nekoliko mjesta, otkriva mišićave ruke. No, kada ga upitate o 11. rujnu njegove oči zasuze:
"Na godišnjicu tih napada moje je srce sa svima koji su u njima izgubili svoje najmilije. Ja sam u ovom trenutku vrlo emotivan. Sve je to vrlo tužno. Nadam da ćemo nastaviti zajednički raditii i da ćemo dobro obaviti ovaj posao."
Bill Noesges smatra da je najvažnije pripremiti zemljište za izgradnju spomenika kako bi obitelji nastradalih imale gdje doći i prisjetiti se svojih najdražih.