Tri tjedna prije prve godišnjice terorističkih napada od 11. rujna, Amerika još uvijek ne zna na koji bi način obilježila taj dan. Za mnoge, međutim, spomen je počeo još dok je zrak bio prepun dima.
U tim prvim tjednima nakon tragedije, Shelley Harwayne, ravnateljica Drugog školskog okruga grada New yorka, počela je prikupljati crteže i sastavke koje su napravili učenici diljem grada. Uz pomoć gradskog Odbora za školstvo, njezina zbirka učeničkih radova ovih dana je objavljena kao knjiga, pod naslovom "Poruke za Ground Zero - dječje reakcije na 11. rujna 2001."
Knjiga služi, kako kaže gospođa Harwayne, "kao veliko HVALA svim učiteljima i nastavnicima koji su ponukali svoje učenike da pišu našoj djeci u znak podrške." Isto tako, ona je i prozor u srca i duše neke od djece koju su napadi najizravnije pogodili. "Mislim," kaže Shelley Harwayne, "da na određeni način, premda knjiga pogađa ravno u srce i boli, ona ipak djeluje i iscjeljujuće."
Zbirka sadrži radove djece u dobi od dječjih vrtića pa do kraja gimnazije. U sedam poglavlja okupljeni su sastavci s individualnim opisima tog zlosretnog rujanskog dana, potom slijede pisma koja su djeca pisala spasiocima. Na koncu, dolazi dio posvećen pismima koju su njujorškim školarcima slali njihovi vršnjaci iz čitave zemlje, pa i svijeta.
Charles, učenik drugog razreda gimnazije, s Manhattana, piše: "Nada je taj izvor snage, taj zanos koji je pomogao da se preživi taj dan … To je ono što nam pomaže da prevladamo prepreke s kojima se sučeljavamo." Riječi ovog učenika su poput zajedničkog motiva koji se provlači kroz gotovo sve dječje sastavke. Kako kaže Shelley Harwayne, "čak i kroz prizmu umjetnosti, jasno se vidi da su djeca, bez obzira jesu li pisala o tome izravno ili ne, redovito kroz svoje riječi slala poruku nade."
Gospođa Harwayne se nada da će dolazećeg 11. rujna, učitelji i nastavnici čitati glasno odlomke iz te knjige zajedno sa svojim učenicima. "Tragedija nije ostavila gotovo niti jedno dijete netaknutim; ovo je način da se iz nje izvuče neki smisao," kaže ona.
Izdavač knjige, kompanija Heinemann, donirala je svoje vrijeme i utrošak u objavljivanju knjige, tako da će sav prihod otići u Fond za javne škole grada New Yorka, da bi tamo bio utrošen na pomoć djeci koja su napad osjetila naizravnije - gubitkom roditelja.