Burze dionica širom svijeta prošli su tjedan potresli problemi još jednog multinacionalnog konglomerata. Riječ je o kompaniji Vivendi, čije je sjedište u Francuskoj, drugoj po veličini medijskoj korporaciju na svijetu.
Vijesti su zvučale zastrašujuće poznato. Još jedan korporacijski div potrošio je previše, bio odveć ambiciozan, a prema nekim izvješćima, možda i neuspješan u pokušaju da prepravi svoje računovodstvene knjige. U taj skandal nisu uključene američke kompanije poput WorldComa i Enrona, već Vivendi International, međunarodna grupacija koja je ima sjedište u Francuskoj i čiji je direktor Francuz.
Prije godinu dana Vivendi se smatrao još jednom uspješnom poslovnom pričom, nakon što je direktor Jean Marie Messier proširio jednu bivšu kompaniju za vodoopskrbu u međunarodnu medijsku i telekomunikacijsku grupaciju. Danas je Vivendi i vlasnik američke filmske kompanije Universal Studios, a ima vlasnički udjel u kompaniji za mobilnu telefoniju Cagetel. Gospodin Messiera smatralo se 'francuskim zlatnim dečkom', koji je sposoban za uspjeh i u Sjevernoj Americi i u Europi.
No Vivendi danas ima na leđima dug od nekoliko milijardi dolara, a dionice mu sve manje i manje vrijede. Prošli tjedan, nakon velikih osporavanja, gospodin Messier je podnio ostavku.
Šef katedre za business na Američkom sveučilištu u Parizu Ali Fatemi kaže kako se ovo što se dogodilo Vivendiju može dogoditi bilo kojoj velikoj ali pretjerano ambicioznoj kompaniji. "Kompanija poput Vivendija odličan je primjer koji nam pokazuje kako više ne možemo govoriti o Sjedinjenim Državama, Francuskoj ili Europi. Govorimo o globaliziranoj ekonomiji. Nakon kupnje Universal Studios, Vivendi je isto toliko američka kompanija koliko i francuska."
No tu nije i kraj loših vijesti. Jedan francuski sindikat mogao bi Vivendi tužiti na sudu. U jednom interviewu Francuskom radiju, glasnogovornik tog sindikata kritizirao je gospodina Messiera, napomenuvši da je iskoristio povjerenje svojih uposlenika te da je o poslovanju kompanije govorio kao da počiva na zdravim financijskim temeljima.
Novi predsjednik Vivendija je šezdeset-trogodišnji Jean Rene Fortou, osoba cijenjena u financijskom svijetu zbog svoje sposobnosti da reorganizira tvrtke u krizi. Izjavljuje kako je optimističan glede budućnosti Vivendija, no ne daje nikakva obećanja. U interviewu jednom europskom radiju, gospodin Fortou je rekao da "Vivendiju prijeti kratkotrajni prekid dotoka gotovine." No dodao je kako je uvjeren da kompanija ima dugoročno gledano dobru budućnost.
Gospodin Fortou je obećao da će do rujna izraditi financijski plan, a u upravni odbor je imenovao dvojicu uglednih francuskih poslovnih ljudi. Nakon toga dvije velike francuske banke, koji bi mogle osigurati neke kratkoročne zajmove kompaniji, izrazile su povjerenje u budućnost Vivendija.
No neki analitičari su i dalje zabrinuti i predviđaju da će Upravni odbor prodati neke dijelove Vivendija kako bi isplatio dugove. Kritičari se boje da bi se prvi na popisu za prodaju mogao naći televizisjki Canal-plus. Drugi - uključujući tu i francusku Vladu – zabrinuti su da bi Francuska mogla izgubiti dio svoje 'kulturne baštine', ukoliko Vivendijev Universal Studios proda svoje interese u francuskim filmovima, glazbi i medijima.
No analitičari poput profesora Fatemija, s Američkog sveučilišta u Parizu, boje se da bi mogućnost nekog novog financijskog skandala mogla dovesti do gubitka povjerenja potrošača u burze dionica. "Ovo je vrlo osjetljiva faza svjetskog gospodarstva. Ukoliko nam se dogodi još nekoliko slučajeva kao Enron, i sad Vivendi, dakle, ako se izgubi povjerenje u burze dionica, tad će ljudi početi manje trošiti."
Gospodin Fatemi kaže da bi pad potrošnje mogao dovesti do usporavanja gospodarskog rasta i čak izazvati globalnu recesiju. Problemi Vivendija, zajedno sa skandalima Enrona i WorldComa, također pozivaju na strožu i otvoreniju knjigovodstvenu praksu i to ne samo u Sjedinjenim Državama, već i u Francuskoj i drugim europskim zemljama.