Malo ih je, ali su ludo hrabri i fanatični; mnogi priznaju da imaju problema s takozvanim "mirnim" životom; dok im neki zavide na neustrašivosti, drugi tvrde da su radi jednostavno o avanturistima s manje zdravog razuma od muhe. Svi ti opisi tiču se osam tisuća članova Kluba ljubitelja tobogana smrti. Upravo prije nekoliko dana, taj je klub proslavio 25. obljetnicu postojanja, točno u vrijeme kada započinje ljetna, najveća sezona vožnji na toboganima smrti.
Jubilarna godina, - koliko članovi planiraju slaviti ovu obljetnicu -, započeta je godišnjom konferencijom članova u Valenciji, u Californiji, u tamošnjem zabavnom parku Magic Mountain, iz lanca Six Flags. Taj zabavni park dom je najvećoj zbirci tobogana smrti, odnosno roller-coastera, u čitavom svijetu - ima ih 15, od kojih su tri izgrađena u zadnjih godinu dana.
Ljubitelji tobogana smrti svoju sklonost ne iskazuju nediskriminiranim uživanjem u svakom roller-coasteru na koji naiđu - a, ne, oni svaki tobogan procjenjuju po tome kako brzo kreće, koliko centrifugalna sila izvlači iz sjedala, sa koliko G gravitacija lijepi uz sjedalo, koliko ima i kakvi su prateći elementi zastrašivanja - tuneli, naizgled nisko postavljene grede, prepreke koje se razmiču ispred samog vlaka i slično.
Lako ih se prepozna; upravo se njih čuje kako vrište i uzdižu ruke iz prvih sjedišta tobogana; oni su ti koji su stalno ili u redi za ulaznice ili se voze po toboganu. Jess Novak, tehničar u kompaniji Ford, primjerice, već je prije ručka uspio proći deset vožnji na toboganu nazvanom "Golijat". Ukupno se od svoje šeste godine provezao na 350 različitih tobogana smrti. … na svakom nekoliko desetaka puta!
Kao i svaki ozbiljni zaljubljenik, tako i on isprobava tobogane s različitih mjesta - iz prvog reda, sa posljednjih sjedišta, iz sredine kompozicije, ujutro, navečer i u satima između njih, a sve kako bi ostvario onaj najbolji užitak pada s visine ili dvostrukog salta unatrag ili petlje unaprijed. U tome mu prolaze godišnji odmori, vikendi, praznici i bilo koji drugi slobodan dan.
Premda ih obični smrtnici smatraju, - najblaže rečeno -, čudacima, članovi Kluba ljubitelja tobogana smrti iznimno su angažirani u zaštiti i očuvanju tobogana, od onih najstarijih drvenih, pa do najmodernijih, prepunih novih materijala i tehnologija. Osim tobogana, oni rade i na očuvanju i održavanju starih zabavnih parkova. Kako kažu, žele da i djeca današnje djece jednog dana uspiju uživati u njima jednako kao što su i njihovi pradjedovi i prabake. Uz to, ističu, ne radi se samo o mjestima zabave; to su uistinu mjesta ispunjena poviješću američke kulture i, ako nestanu, bit će to ogroman gubitak.