Amerikanci u ona “obična vremena” malo govore o patriotizmu – piše uvodničar New York Timesa. Proslavu Dana neovisnosti zato više obilježavaju vatromet i roštilj nego domoljubna retorika. Međutim, ove godine 4. srpnja prolazi u prilično drugačijem raspoloženju:
“Zbog tragedije iz rujna prošle godine, danas na mnogo čvršći i temeljitiji način doživljavamo naše nacionalne simbole, kao i riječi iz Povelje neovisnosti, potpisane prije 226. godina” – piše uvodničar New York Timesa. I uvijek nas isponova, dodaje on, zadivi sposobnost tih nacionalnih simbola i formulacija iz ustava da se obnove, da dobe suvremeno značenje.
“To se ne događa zbog toga što je naša zemlja, sama po sebi, moćna i jaka. To se događa zbog toga što je jako načelo, princip, na kojem Amerika počiva. A to je načelo – sloboda svakog građana da realizira sve svoje osobne potencijale, te da na taj način obogati zajednicu u kojoj živi” – piše u uvodniku New York Timesa.
Zahvala Americi
Washington Post objavljuje komentar pod naslovom "Ameriko Hvala Ti". Autor mu je poljski publicist Jan Nowak. “Ove su godine mnogi Amerikanci vjerojatno zbunjeni i pomalo tužni zbog vala anti-Amerikanizma u zemljama kojima je Amerika, u ne toliko davnoj prošlosti, ili pomagala ili ih čak spasila."
Jan Nowak navodi događaje iz prošlosti njegove zemlje, Poljske, iz prošlih 89 godina njegova života. Poljska nebi postajala da je 1917. nije podržao američki predsjednik Woodrow Wilson. Između dva rata, Amerika je Poljskoj novčano pomagala – iako u istočnoj Europi tada nije imala strateške interese. U drugom je svjetskom ratu, Amerika spasila zapadnu civilizaciju od nacizma, a za hladnog rata od komunizma – navodi Jan Nowak. Krajem osamdesetih, Amerika je ponovno priskočila u pomoć, zalažući se za hitnu ekonomsku pomoć novoj, demokratskoj vladi Poljske.
Zbog svega toga - piše Jan Nowak - "mi koji imamo malo duže sjećanje želimo, na blagdan 4. srpnja, Amerikancima poručiti: hvala vam na svemu što je vaša zemlja učinila za nas."
Postupa li Amerika tako velikodušno i danas?
Inspiriran člankom poljskog novinara, uvodničar Washington Posta, primjećuje da je Jan Nowak, “kao pristojan čovjek, u svom članku ignorirao mnoge propuste američke vanjske politike”. “Naime, postavlja se pitanje da li Amerika tako velikodušno postupa i danas? Hoće li za 89 godina neki Egipćanin, Iračanin ili Pakistanac ovako zahvaljivati Americi, kao što to danas čini Poljak?
Uvodničar washingtonskog dnevnika ukazuje na neke od jakih strana američke vanjske politike za hladnog rata - strpljivost, upornost, konzistentnost. “Da li Washington postupa na taj način u rješavanju suvremenih izazova: globalnog terorizma, islamskog radikalizma, siromaštva u Trećem svijetu, diktatura od Kine do Zimbabwea?
“Kada se radi o pomoći Trećem svijetu, u Washingtonu se često čuje da je pomoć uzaludna, jer se radi o beznadnim slučajevima. No, i države Istočne Europe su još prije nekoliko desetljeća izgledale kao beznadni slučajevi” – primjećuje uvodničar washingtonskog lista, te zaključuje: “Poučena upravo tim primjerom, Amerika bi trebala nesebično pomoći u razvoju i širenju slobode i blagostanja, i to u cijelom svijetu.”
