Ovo je potpuno sportska godina, prvo Zimske olimpijske igre u Salt Lake Cityju, evo sada i Svjetsko nogometno prvenstvo u Japanu i Južnoj Koreji. Uz sve sportske priredbe, bile one male ili velike, idu i navijači, ljubitelji sporta. Neki su od njih fanatici, neki su huligani, neki potpuno mirni, ali svima je zajednička ljubav prema vlastitoj zemlji ili omiljenom klubu.
Iza njega je sedam svjetskih prvenstava i šest olimpijada. On nije ni sportaš, nije ni sudac, nije ni sportski dužnosnik. On jednostavno voli sport. Nikola Maričić se samo jednog ranog jutra pojavio u Takamachiju, planinskom odmorištu gdje su se do jučer pripremali hrvatski nogometaši. Do Takamachija zaista nije lako doći. Gospodin Maričić je u Japan krenuo s Havaja, gdje živi više od 30 godina.
Iz svog Đakova u svijet je krenuo kada mu je bilo 16, prvo Francuska, pa Kanada i najduže Havaji. Evo ga sada u Japanu. Bio je u Francuskoj prije četiri godine. Bio je i na Olimpijskim igrama u Sydneju, uspio se probiti i do Salt Lake Cityja kada je Janica Kostelić postigla prvu pobjedu na Zimskoj olimpijadi.
Nikola Maričić je tih čovjek. Ima 58 godina. Ovdje u Japanu upoznao se sa dvojicom Splićana, Pacom i Borisom. Njih su dvojica sve ono što Nikola Maričić nije – mladi, neobijani, na njima je sve u crveno-bijeloj boji, energični su i dobroćudni. Spavali su u jednom budističkom hramu. Kasnije su ih primili neki gostoljubivi Japanci, u vlastitu kuću.
"Peti dan sam ovdje. Seoski turizam, fenomenalno je, ljudi su gostoljubivi, poklanjaju nas na svakom koraku, genijalno je, jednostavno mi je žao ići u neku metropolu. Inače djeca u osnovnim školama su izuzetno angažirani, uče riječi, rade zastavice, stvarno su nas prihvatili, mislim da nigdje na zapadu neću vidjet ovako nešto" - tako govori Boris. Malo je promukao jer on i Paco pjevaju na svakom treningu hrvatskih nogometaša.
Ulaznice za prvu utakmicu protiv Meksika dali su im igrači u ljudi iz Nogometnog saveza. No ne biste vjerovali vlastitim očima kada biste u planinama sjevernog Japana vidjeli, uglavnom, mladje stanovnike ove zemlje izlazećeg sunca, kako obučeni u crveno-bijele kockice, hodaju Tokamachijem, uzvikuju neke nama nerazumljive navijačke poklike, dok se sa zvučnika ori hrvatska himna.
Ovaj s kojim smo razgovarali zove se Hito i kaže da je hrvatski navijač kojem se Robert Prosinečki potpisao na dres. Eto tako je nogomet spojio naizgled nespojivo. Mlade i energične navijače hrvatske selekcije. Hrvate i Japance. S njima je u društvu i mirni i uvijek obrijani Nikola Maričić koji spava u hotelu i koji voli igrati tenis. Pa kako se nadjoše zajedno? Jednostavno! Svi su oni fanatični ljubitelji nogometa. u Japanu i Južnoj Koreji ima ih oko 750 tisuća.