Ono sto se dogodilo u 30-oj minuti utakmice izmedju Francuske i Senegala zasigurno postaje dio nogometne povijesti.
U tom je trenutku Senegal, koji se prvi pojavljuje na svjetskim nogometnim prvenstvima poveo 1:0 protiv aktualnog svjetskog prvaka Francuske. Bila je to brza i lijepa akcija Senegalaca, nespretna obrana Francuza i vrlo spretna zavrsnica Bouba Diopa, koji je gol proslavio ritualnim plesom oko vlastitog dresa kojeg je skinuo i bacio na zemlju, a koji je u tom trenutku za njega i njegove suigrace postao svetinja.
Ostalih 60 minuta utakmice proteklo je u ocajnickim pokusajima svjetskog prvaka da razbije obranu debitanata, no ono sto nije mogla obrana odradile su precke. Cak tri puta francuski nogometasi nisu imali srece. Medjutim, dobra igra Senegala ne bi trebala dobre poznavatelje nogometa iznenadit, jer cak 21 od 23 - ice reprezentativaca te zemlje igra u francuskim klubovima. Konacni rezultat Senegal-Francuska 1:0.
Nogomet daje sansu za mir u svijetu
Na obali rijeke Han u glavnom juznokorejskom gradu Seulu, prije ove utakmice culi su se bubnjevi, bubnjevi mira, zajednistva i sporta. Time je otvoreno Svjetsko prvenstvo u nogometu, koje se treba, nakon 64 odigrane utakmice, okoncati u japanskom gradu Yokohami. Na ovo su sportsko natjecanje pozvani glazbenici i plesaci iz cijelog svijeta kako bi stvorili globalnu harmoniju medju 750 tisuca turista koji su stigli u Japan i Juznu Koreju zbog jedne sasvim jednostavne igre. Prije nego su nogometasi Francuske i Senegala izasli pred 65 tisuca gledatelja, odrzana je svecanost otvaranja nazvana Jedinstvo i mir, performans koji je kostao osam milijuna dolara! No, ovo zaista jest sportska povijest, jer se jedno globalno sportsko natjecanje po prvi put odrzava u dvije zemlje.
"Zivimo vjecno zajedno"- zove se pjesma koja obiljezava najvece sportsko natjecanje na svijetu, a nazocnost princa Takamada, rodjaka japanskog cara Akihita, zaista dokazuje koliko je nogomet u ovom trenutku vazna i nimalo sporedna stvar.
To je, naime, dokazala prva posjeta jednog clana japanske carske obitelji Koreji jos od vremena 35-godisnje japanske okupacije Koreje koja je zavrsena 1945.godine! Mozda je previse ocekivati od nogometa da poravna neke stare neraciscene racune iz ove regije i mozda ce se pokazati da cemo imati dva svjetska prvenstva umjesto jednog, jer je ovo je, zaista, sportska povijest, da se jedno nogometno natjecanje na globalnoj razini po prvi put odvija u dvije zemlje!
Natjecatelji, posjetitelji i novinari susrecu se s dvije valute, s dva jezika, dvije kulture i nevjerojatno skupa nastojanja dva domacina da budu bolji jedan od drugoga. Juzna Koreja je za organizaciju ovog prvenstva utrosila dvije milijarde dolara za svojih deset nogometnih svetista, odnosno supermodernih stadiona, dok je Japan za svojih deset ustrosio cak cetiri milijarde dolara!
Ovaj dio svijeta vec se dugo nalazi pod gospodarskom recesijom i mnogi se nadaju da ce ova ogromna kolicina ulozenog novca dati pozitivan ucinak. Direktor najvece korejske automobilske kompanije Hyundai, Chung Mong Joon kaze ...zadovoljstvo je nakon mraka ugledati kako se svijetlo javlja, a Sunce se uvijek radja na istoku.
Svjetska nogometna organizacija - FIFA - zeli da ovo prvenstvo prodje u sportskijoj atmosferi nego neka prethodna. No, prije toga FIFA je morala pod tepih staviti vlastite pogreske i nesuglasice, a sto se nogometasa tice oni zaista mogu uciniti to sto se od njih trazi. Ovdje se nalaze igraci iz 32 zemlje, sa svih strana svijeta, svih boja, nacija i religija. Neki od njih su privilegirani milijuneri, a neki su sasvim obicni ljudi. No, svi oni imaju cast igrati na svjetskom nogometnom prvenstvu, natjecateljskom vrhuncu za 220 milijuna muskaraca, a sada i zena, koji aktivno igraju nogomet na ovoj planeti. San svakog nogometasa koji dodje na svjetsko prvenstvo jest postat novi Pele, mozda Maradona ili barem Zidane. Nogometas moze biti i ikona, kao sto je to, ovdje na Istoku, engleski nogometas David Beckham. Medjutim, on ne moze uci u drustvo najboljih u nogometnoj povijesti sve dok njegova momcad, koju on predvodi, ne prodje kroz jedno ili vise svjetskih prvenstava pobjednickih hodom.
Ovo svjetsko prvenstvo po svemu moze biti zaista jedan nevjerojatan dogadjaj. Europske i latinoamericke momcadi dobro su poznate i one su u proteklim desetljecima i dominirale svjetskim nogometom. No, Afrika se sve viise namece kao nogometna regija koja nudi izvanserijske igrace koji postizu zavidne rezultate. Azijske ekipe, takodjer, imaju svoja ocekivanja, a dva domacina su, kao svoj minumum postavile ulazak u drugi krug natjecanja. Ovdje se svi slazu da su najveci favoriti Francuska i Argentina iz prostog razloga sto imaju vise talentiranih nogometasa nego Brazil, Njemacka, Italija ili Spanjolska. Isto se tako svi slazu da ce za nogometase najveca prepreka biti vrucina, visoki postotak vlaznosti u zraku, a vrlo je moguce i cesta i topla kisa.
Proslavljeni Maradona je vec naisao na svoju najvecu prepreku. Njemu, naime, Japanci nisu htjeli dati ulaznu vizu zbog toga sto je Maradona na crnoj listi korisnika droga. Juzna Koreja je bila popustljivija, pa se Diego nalazi u Seulu odakle porucuje Japancima...Pa, nisam ja bacio nuklearnu bombu na vase gradove i ako ste htjeli imati sto sigurnije natjecanje onda niste trebali americke nogometase pustiti u svoju zemlju...Mnogi misle da je Maradona, dok je davao ovu cudnu izjavu, mozda bio drogiran!?
No, jedno je sigurno - i Japan i Juzna Koreja zele imati sigurnost unutar svojih granica, a to, osobito nakon rujanskih teroristickih napada, znaci borbu i protiv nogometnih huligana, ali i protiv onih koji prijete nekim kemijskim ili bioloskim oruzjem. Iznad stadiona, gdje ce se igrati utakmice, uspostavljena je zona zabrane za letenje, vojni borbeni zrakoplovi patroliraju u ovom dijelu planete, a tajni agenti su svuda oko nas! Nadamo se da ce, ipak, sport ostat u sredistu pozornosti i pored toga sto je od Seula granica Sjeverne Koreje, dakle komunistickog dijela poluotoka, udaljena samo 60-tak kilometara i sto ce naprosto biti odstranjena od svih ovih zbivanja, kao sto je to bilo i 1998.godine tijekom Olimpijskih igara u Seulu. I iako bubnjevi mira i jedinstva uzduz velike rijeke Han pozivaju na mir i zajednistvo, cak ni nogomet ne moze ujediniti korejske obitelji koje su vec desetljecima razdvojene politikom, ratovima i ideologijama.